Tko je bio hrvatski rukometaš koji je izgubio život u Skoplju: Igrao je za španjolskog velikana

Denis Tot (27) borio se za život u skopskoj bolnici. Nažalost, u petak je preminuo iz još uvijek nerazjašnjenih okolnosti. Tot je igrao za skopski Butel, s kojim je u subotu trebao igrati i protiv Vardara... Tu utakmicu nikad neće odigrati.

Prošle je sezone stigao u Butel iz Ohrida, a ondje je svjedočio tragediji. Tadašnji njegov suigrač i makedonski reprezentativac Nikola Danilovski umro je u 26. godini života, policija je njegovo beživotno tijelo pronašla u jezeru Ohrid, u turističkom naselju Lagadin. 

U TEŠKOM STANJU Hrvatskog rukometaša navodno udarali palicama i bokserima!

U TEŠKOM STANJU Pretukli hrvatskog rukometaša? 'Netko zna što radi, snimke iz noćnog kluba su izbrisane!'

- Užasna vijest... Nije bio ni na večernjem treningu i odmah smo digli frku. Nažalost, jutro kasnije smo doznali najgoru vijest. Živjeli smo u istoj zgradi i mogu samo reći da nije ovo zaslužio - govorio nam je prošlog svibnja.

Denis je bio iz Đakova, otac je nogometni trener, ali sin je završio u rukometu, kao i mlađi brat Boris (brani u Nizozemskoj), što je u Đakovu većini prvi izbor. Igrao je s Đakovom prvu ligu, bio i na završnici Kupa, a onda ga je zapazio veliki Ademar Leon. Prilika iz vedra neba koja se ne propušta. Došao je u ekipu s legendarnim Juaninom Garcijom, a tamo su igrali ranije Entrerrios, Parondo, Hombrados, Hvidt, Kjelling, Romero, Olsson, Andersson, pa od Hrvata Metličić, Losert, Buntić, Alilović i stariji Valčić. 

- Stvarno je velika čast igrati u takvom klubu. Moj menadžer odradio je najveći dio posla, a kada je stigla ponuda Ademara, nismo dvojili ni sekunde. Moram priznati da me pomalo strah. Ja u velikom Ademaru?! To si pitanje još uvijek vrtim u glavi. Ali, ovakva prilika pruža se samo jednom - rekao je 2015. kada je napravio transfer života.

Godinu dana prije Ademara prošao je tešku ozljedu koljena. Vratio se, štoviše, na vlastitu odgovornost. 

- Poslije ozlijede nisam uopće znao hoću li se moći vratiti, bio je dug oporavak… Jačao sam koljeno i mišiće da bih se mogao vratiti rukometu. Taman tada mi je trebao stići i poziv za juniorsku reprezentaciju.

Nakon sezone Španjolske vratio se u hrvatsku ligu, u Poreč, pa je bio i u Bjelovaru, potom opet otišao u inozemstvo, u austrijski Bruck, odakle je dobio poziv iz makedonskog Ohrida. Tu je proveo dvije sezone, pa u ambiciozni Butel koji je trenutno iza Pelistera i Vardara u prvenstvu. I tu je, nažalost, završila njegova životna i rukometna priča.

Počivao u miru...