Na posljednjem ispraćaju obred je počeo pjesmom “Otišo je otac moj polako”, a mnogi nisu mogli sakriti suze
POSLJEDNJI ISPRAĆAJ
Tisuće građana oprostili se od legendarnog trenera: 'Hvala ti Ćiro za sve. Čekaju te anđeli...'
Dragi moj Ćiro, uvijek sam ti govorio ‘vi’. Ali danas ću prijeći na ‘ti’ da ti budem bliže. Okupili smo se ovdje da te ispratimo. Odlaziš na neko drugo, bolje mjesto, igrati drugo poluvrijeme. Ovo prvo, zemaljsko, nažalost, završilo je, rekao je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, koji je držao govor na jučerašnjem sprovodu “trenera svih trenera” na zagrebačkome Mirogoju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:47
Na posljednjem ispraćaju obred je počeo pjesmom “Otišo je otac moj polako”, a mnogi nisu mogli sakriti suze. Legendu hrvatskog nogometa došle su ispratiti tisuće građana. Na Ćirin sprovod stigli su i svi živući hrvatski izbornici izuzev Mirka Jozića.
Došli su Slaven Bilić, Niko Kovač, Ante Čačić, Zlatko Dalić i Igor Štimac. Pogrebni obred predvodio je ravnatelj Hrvatskoga Caritasa fra Tomislav Glavnik.
- Koliko je raje došlo zbog svog Ćire. Šefe, došli smo svi. Tvoja obitelj, tvoji prijatelji, tvoji sinovi ‘82. i ‘98. Svi smo, Ćiro, tu da ti se poklonimo i kažemo zadnji put hvala. Ne bi ti dao da danas plačemo, da tugujemo. To nisi bio ti, Ćiro. Uvijek je u tvom društvu bilo veselje, smijeh, sreća - rekao je Dalić te nastavio:
- I zato danas slavimo tebe i sve lijepe trenutke koje smo proveli s tobom. Gore na nebu čekaju te anđeli, Ćiro. Oni su veseli, dolazi trener svih trenera. Oni su te zvali da preuzmeš njihovu reprezentaciju. Skoro će kraj utakmice, gube 2-1, a samo ti možeš okrenuti tu utakmicu, samo je ti možeš dobiti. Ćiro, ti si bio pobjednik - dodao je Dalić i istaknuo kako će svima nedostajati.
- Falit ćeš meni, Ćiro. Falit će mi tvoja podrška, savjet, zaštita. Tvoje riječi, koje sam tako pažljivo slušao i upijao. Falit će mi trener svih trenera. Ali, Ćiro, ti si bio puno više od trenera. Ti si bio jedan, jedini i neponovljivi Ćiro. Džentlmen, veliki čovjek. Gospodin, šarmer, motivator. Svima nama inspiracija. Samo ti si mogao nešto opsovati na televiziji, a nitko nije zamjerio. Samo ti si mogao reći neke grube riječi, a nitko se ne bi naljutio. Ti si bio istinska legenda i, usudio bih se reći, faca koja je hodala ovom regijom, Hrvatskom - rekao je Dalić.
O Ćiri su lijepu riječ rekli i njegovi “vatreni” Aljoša Asanović i Slaven Bilić.
- On je vladao prostorijom bez da puno priča, bio je jedinstven. Ćiro je, uz obitelj, ostavio najviše traga na nama. To smo pričali i tad, a puno više sad kad smo shvatili mudrosti i što je sve ispričao. Žao nam je što nismo više vremena proveli s njim - rekao je Bilić, a Asanović je dodao:
- Vidi se koliko je ljudi pokušalo objasniti s kakvim su čovjekom živjeli godinama. Koliko je šarma u njemu bilo i topline... Imali smo poseban odnos, žao mi je što nije bio još dublji. Bila je čast i privilegij biti njegov igrač - dodao je Asanović. Riječi hvale imali su i svi okupljeni.
- On je bio čovjek od naroda. Ovo je velik gubitak za sve Hrvate, za cijeli sportski svijet. Dao nam je svaki svoj atom i na tome ću mu vječno biti zahvalan. Odati mu danas počast najmanje je što možemo napraviti. Svi tugujemo s njegovom obitelji - rekao je Jakov (48) iz Zagreba, koji je došao pozdraviti se s Ćirom. Njegov sugrađanin Slavko (79) nije mogao suspregnuti suze tijekom cijelog obreda.
- Ćiro nam je dao neke od najljepših trenutaka naše mladosti. Svi ga zbog toga cijenimo i volimo. Uvijek sretan i nasmijan na svoj, autentičan način. Sad igra nogomet negdje gore. Hvala mu na svemu što nam je dao, toga je bilo stvarno puno. Ovom narodu dao je radost u najtežim trenucima. Slikao sam se s njim više puta, a iako smo skoro vršnjaci, uvijek me zvao ‘sine’ - u suzama je grcao Slavko.
Lijes su spustili u grob dok je svirala šansona “La Mer”, a jedan vjerni navijač u grob je položio Dinamovu zastavu. Uoči pogreba u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” bila je komemoracija. Na nju je doša i cijeli državni vrh, u “Lisinski” su stigli predsjednik Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković i mnogi ministri, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, predstavnici Fife i Uefe… Među prvima su stigle Ćirina supruga Zdenka i sestra Jozefina, a fotografi su zabilježili emotivan i dirljiv trenutak njihova susreta. Obitelj je primala sućut, a Jozefina i Zdenka držale su se za ruke. Na sprovod su stigle i Ćirine kćeri, koje žive u Švicarskoj.
- Kompletan je državni vrh stigao, što znači da je riječ o posebnom čovjeku. Emocije su velike, ali dolazak velikog broja ljudi pokazuje koliko je velik čovjek bio. Od njega svatko od nas može puno naučiti, ali nemojmo se zavaravati, ne možemo ga kopirati, bar ne uspješno. Samo vas on može poslati u onu stvar, a da vam kasnije bude još simpatičniji - rekao je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić.
Francuska šansona u izvedbi Nere Stipičević mogla se čuti na početku komemoracije o Ćiri Blaževiću.
- Nikad se nije umorio rukovati se, razmijeniti prigodne riječi, fotografirati se sa svima koji bi strpljivo čekali. Topla riječ za svakoga, osmijeh za svakoga, otopio bi tu nelagodu i bilo koju santu leda u tom trenutku tim šarmom i toplinom. Najmanje bi želio da tugujemo, a u ime svih njegovih sinova oprostit ću se - rekao je “vatreni” Igor Štimac.
- Nedavno sam čuo njegove stihove koje je posvetio majci Kati. 'Ne znam da l' si daleko ili blizu, ali ja idem na počinak s tobom i s tobom se budim. Ti si uvijek u srcu mom, a onda kad nostalgija u grč stavi tijelo, znam, ti si se pomakao u srcu mom'. Neka ti je laka hrvatska zemlja, šefe, počivao u miru Božjem - dodao je Štimac.
Govor je držao i Marijan Vlak, legendarni golman Dinama iz 1982.
- Njegov dolazak u Dinamo u prosincu 1980. bio je prekretnica za sve nas, kompletnu momčad, Dinamo, klub i samog šefa. Zajedno smo rasli, stasali i formirali se u cjelinu koja je svoj vrhunac dosegnula tog nezaboravnog proljeća 1982. U cijelu našu momčad unio je posebnu energiju, podignuo nam samopouzdanje do neslućenih visina, kako na terenu tako je i među navijačima kreirao novu priču. Ljudi su na utakmice dolazili s puno veselja, s nečim posebnim - rekao je Vlak i dodao kako je stvorio najjaču momčad.
prosincu 1980. bio je prekretnica za sve nas, kompletnu momčad, Dinamo, klub i samog šefa. Zajedno smo rasli, stasali i formirali se u cjelinu koja je svoj vrhunac dosegnula tog nezaboravnog proljeća 1982. U cijelu našu momčad unio je posebnu energiju, podignuo nam samopouzdanje do neslućenih visina, kako na terenu tako je i među navijačima kreirao novu priču. Ljudi su na utakmice dolazili s puno veselja, s nečim posebnim - rekao je Vlak i dodao kako je stvorio najjaču momčad.
- Posebno je bilo iznenađenje micanje Bračuna kao napadača na desnog beka, Mlinarić je postao kreator, idejni pokretač i duša Dinama, a trener Blažević podignuo ga je kad je rekao da je on naš Maradona. Blistali su još mnogi, a nakon povratka s turneje rekao je: 'Shvatio sam da imamo momčad za naslov prvaka'. Na svom primjeru osjetio sam kakvo je osvježenje Ćiro bio za sve nas i trgnuo nas iz letargije. Osjećao sam da sam u drugom planu, imao sam problema s ozljedama, a on mi je vratio samopouzdanje i pružio mi puno povjerenje - emotivan je bio Vlak.
Nakon govora zasvirali su taktovi pjesme Vice Vukova "To je tvoja zemlja", a dvoranom se prolomio gromoglasni pljesak više od tisuću ljudi. Trajao je tri minute, bio je to beskrajan pljesak, za vječnost i slavu trenerskog velikana koji je zauvijek zadužio hrvatski nogomet. Mnogima su zasvjetlucale suzne oči pod reflektorima. Sjetno i tužno gledali su u Ćirine fotografije koje su se vrtjele na pozornici. Svatko je u mislima prolazio kroz filmove sjećanja na Ćiru, njihova druženja, anegdote i priče.
- Kad bih samo jednu riječ mogao staviti uz znak jednakosti za Ćiru, stavio bih riječ 'antika'. Ćiro jednako antika. Riječ koja sadrži u sebi i aorist, i prezent, i futur. Kad govorimo o Ćiri, govorimo o njegovoj sjajnoj karijeri iz prošlosti, govorimo o njemu danas ovdje u 'Lisinskom'. Kažu da ljudi umiru dva puta, jednom kad odu fizički, a drugi put kad se prestane spominjati njihovo ime. Njegovo se ime neće prestati spominjati do sudnjeg dana - rekao je glumac Emir Hadžihafizbegović.
Miroslav Ćiro Blažević bio je čovjek koji je sa šarmom i karizmom zarazio ljude oko sebe. Sa svakim bi porazgovarao, fotografirao se i udijelio osmijeh. Trener svih trenera i neponovljivi pozitivac. Nakon teške bolesti, Ćiro je preminuo prošle srijede, samo dan prije 88. rođendana.
- U svakom slučaju nemojte za mnom žaliti, previše sam napravio da ne bih bio spokojan. Previše dobrog. I koliko god se trudim, ne mogu naći kome sam zlo napravio, i to od najranije mladosti. Kad gledam svoje kolege, gotovo svi su umrli: Barić, Ivić, Zebec. I moje je vrijeme došlo. S tim se čovjek mora pomiriti, bez kukanja i jadikovanja. Tako da bih molio ljude: poštedite se žalosti za mnom jer odlazim spokojan i to je jako lijepo - izjavio je Ćiro neposredno prije smrti.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
