Volio bih da se varam, ali sve mi se čini da statistiku MUP-a RH riješenih slučajeva ubojstava bildaju jednostavni slučajevi u kojima i ne treba neko preveliko kriminalističko znanje da bi se došlo do ubojice, tipa nacugani susjed, razjareni muž, zlostavljana žena, sin... To su jednostavna ubojstva s malo detalja za ustanoviti, a ubojica često i sam prizna djelo na početku istrage. Postupak je jednostavan: uzmu se svi tragovi, obavi brzinski očevid, sasluša priznanje ubojice i podnese kaznena prijava. Ali, kad se radi o o složenijim slučajevima, koji zahtijevaju značajan kriminalistički i forenzički posal, policija prečesto, a neki vele i u pravilu, zataji. Informiraniji od moje malenkosti tvrde da u policijskim upravama još vlada pravilo da u ekipe za očevid idu najmanje sposobni, i dalje ne shvačajući da je očevid ključan za otkrivanje ubojice i da jednom loše odrađen očevid nema priliku za popravni..Rezultat toga je, uz tragediju u članku opisanu, da po Hrvatskoj i drugim zemljama slobodno hoda još oko 200tinjak ubojica, koji su napravili to kaj jesu u periodu od 95te do sad. Kriminalna ubojstva počinjena za Domovinskog Rata vjerojatno niko i ne istražuje,, i to usprkos tomu kaj policija ima metode kao 3D rekonstrukciju događaja, DNK analizau nacionalnu bazu otisaka prstiju AFIS, suradnja s međunarodnim policijskim agencijama.