U Hrvatskoj velika vecina ljudi nikada nisu posjetili psihologa ili psihijatra, niti to nikad i ni u kojem slucaju vecina ni ne zeli. Rijetko tko ne zeli piti ni lijekove jer vlada rasireno misljenje da ce biti kao biljke ili postati ovisnici. Isto tak cinjenica je da su od okoline, oni koji posjecuju psihologa ili psihijatra stigmatizirani i osudjivani kao najblaze receno, manje vrijedni ljudi, iako i mnogi iz te okoline imaju debelih razloga za posjetit psihica, od depresije, poteskoca sa samokontrolom,,, do ovisnosti o kojecemu. Postoji i rasiren stav (pogotovo kod mladjih i srednjih generacija) da zbog niceg ne treba ici psihijatru ili psihologu, jer ce si time napraviti samo jos vece zlo, jer ce im to pisati u dokumentima pri zaposljavanju,, jer tko ce "ludog" covjeka ili covjeka sa psihickim problemima zaposliti?! Vecina se radije sama nosi sa svojim nablaze receno traumama i demonima u glavi. Ne kazem da bi redovite posjete psihicima kao i malo drugaciji stav (kontra od gorenavedenog) o onima koji psihice posjecuju, 100% sprijecile ovakve i slicne strahote, ali tko ne pokusa nista ne dobiva a moze samo dodatno gubiti. Psiho bolesti su kao i sve druge bolesti. Kad je netko bolestan ili ima problem, prvi korak bi trebal biti, priznanje samom sebi da je bolestan i da se treba lijeciti............Pokoj vjecni svima ubijenima i daj nam Bog ili sudbina, ako vec nije moguce da nikad vise ovako nesto ne dogodi, da se dogadja cim je moguce vise rjedje.