Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić često je spominjao svoju jučer preminulu majku Blagicu. Obožavao ju je, često je govorio da se boji samo nje i Boga
ODLAZAK BLAGICE
Teški dani za Bandića: Nije krio da je jako povezan s majkom...
Blagica Bandić je umrla u ponedjeljak u 89. godini. Pogreb će biti u srijedu u 17 sati u Grudama.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:13
Bandić je obožavao majku i često govorio o njoj. Tvrdio je da se boji samo nje i dragoga Boga. Novinari 24sata posjetili su je prije četiri godine u selu pored Gruda, kad je pušten iz zatvora. Bila je potresena sinovljevim slučajem. Grcajući od plača, ponavljajući kako je njezin sin nevin, kroz suze je pričala:
“Svom sam Milanu govorila - moli Krista svako jutro i večer, misli na njega i kad jedeš i kad spavaš, nemoj mu okrenuti leđa i on te nikad neće ostaviti”. Kad se malo smirila, ispričala nam je dirljivu priču.
Milan nema prohtjeva
- Milan zna doći nenajavljeno, samo me iznenadi, nikad ne zna hoće li i koliko ostati, puno radi, uvijek je bio takav. Najsretniji je kad dođe kući, uđe, skine cipele, legne tu na kauč, pa kaže: ‘Mama, napravi mi pure i žbuna’. To voli još otkad je bio dijete. Ne treba mome Milanu puno, nema on prohtjeva - rekla je, više kao za sebe, Blagica Bandić.
Bandića je s majkom, više od svega, povezivao težak, naporan, mučan put kroz život. Nekoć su cipele koje je Bandić skidao s nogu bivale dva broja veće - nosio je one koje su stariji rođaci prerasli. Otac Jozo Bandić je kraće vrijeme radio u Njemačkoj, no tamo se razbolio i umro pa je teret odgoja male djece ostao na majci. Bila su to teška vremena.
Obitelj Bandić je živjela od sadnje duhana.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:05
Živjeli su od duhana
Majka Blagica nije nikad radila, držala je kuću i radila na polju. Nije bilo plaće, osim onoga što se zaradi. Mladen Leko, Bandićev prijatelj, prisjetio se tih dana:
- Mi smo kao djeca u školu pješačili sedam kilometara tamo i natrag, a nakon toga išlo se u polje. Zemlja Bandićevih bila je nešto bolja nego naša. Bandićevi su dobivali kvalitetniji duhan koji se mogao bolje prodati. Milan nije jednom otišao u Zagreb s torbom duhana koju bi prodao te od tih novaca platio režije i knjige. Priča se da Milan nije bio bogzna kakav učenik. Ako mislite je li imao sve petice, nije. Ali je bio najbistriji u razredu i na njega su se mnogi oslanjali. Zbog siromaštva je bio vrlo uporan i tvrdoglav.
- Ovdašnje su vam žene fizički radile isto kao i muškarci. Ove smo godine brali grožđe, znate kako je to kod nas, jedan drugom idemo u berbu, to je tu normalno, nitko nikoga ne plaća da bi mu pomogao. Obične su gluposti da Bandić plaća ljudima da rade na njihovu polju. Ja živim u kući preko puta njihove - rekao nam je Leko, inače ravnatelj škole u Grudama, pa nastavio:
- Milanova majka je uzela kantu i krenula onako bolesna u polje trgati lozu. Hoću vam samo slikovito dočarati kako ovdje ljudi žive. Žena je naučila cijeli život raditi, čak i tako bolesna ne može samo sjediti.
Iz stare kuće u Cerovu Dolcu u kuću u Poganoj Vlaki obitelj Bandić se preselila sedamdesetih godina. Bila je to obiteljska kuća Blagice Bandić.
Preko puta nje, tamo je i danas, bili su jedna veća njiva i vinograd. S vremenom su kupili još zemlje, da bi na kraju došli do 3000 trsova merlota.
O tome kako se skromno živjelo tad u hercegovačkim selima svjedoči i guslar iz Gruda Željko Šimić, Bandićev srednjoškolski nastavnik matematike, koji je o njemu spjevao ep. Jedan od stihova kaže: “Prve gaće i kaputa malo, sašilo mu kad u školu slalo, bos najviše hoda je po selu, zimi ljeti kroz godinu cijelu, tvrd mu taban u obiju noga, žesticu draču gazit moga, kad je prvi razred pohađao, od krmeta opanke imao”.
'Naučili smo raditi'
Nakon lokalnih izbora 2013. godine Bandić je posjetio majku u mostarskoj bolnici. Njegova je majka tad bila operirana, a Bandić joj je donio cvijeće. Tad je mislio da je na samrti, ali nije bila.
- Bila sam u bolnici, a moj Milan mi donese voće, bude petnaestak minuta, pa kaže da nema više vremena biti sa mnom, da mora raditi. Uvijek sam mu govorila: ‘Milane moj, uzmi odmor, kao i drugi ljudi’.
“Rano smo ostali bez oca, sve smo iznijeli na svojim rukama. Mi smo naučili raditi, šparati, boriti se i ne kukati. Stvorili smo to nešto krova nad glavom i sad o nama pišu laži. Pitaju uvijek da damo slike dok smo bili djeca. Nemamo mi slika, nije bilo fotoaparata, nije se imalo novaca za slike”, rekla nam je Bandićeva sestra Tonka.
Odlazak majke će Milanu Bandiću biti najteži dan u životu. Sad se može bojati još samo Boga.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
