Teška priča mlade Zagrepčanke: 'Preživjela sam moždani s 23 godine i ponovno učila hodati'

Tog sam dana bila s tatom na treningu. Još tijekom zagrijavanja najednom mi je pozlilo, i to sam pripisala tome što ujutro nisam doručkovala. Nakon toga sam povratila i izašla na zrak ispred dvorane. Legla sam u travu i osjetila golemu bol u glavi te sam bila sigurna da ću umrijeti. Vikala sam da ću umrijeti, a tata mi je rekao da se od toga ne umire, priča mlada Zagrepčanka Karla Miklečić (26) o danu kad je, sa samo 23 godine, doživjela moždani udar.

POGLEDAJTE VIDEO: Karla Miklečić o tome što je naučila u vrijeme bolesti

Pokretanje videa...

00:56

Teška priča mlade Zagrepčanke: 'Preživjela sam moždani s 23 godine i ponovno učila hodati' | Video: 24sata/Video

- U tim trenucima tata je vikao da se od toga ne umire. Ironično, itekako se umire - priča djevojka, čiji oporavak od bolesti koja ju je tako neugodno iznenadila još traje. Prije moždanog udara vodila je iznimno zdrav život, dodaje.

- Svaki dan sam išla u teretanu, šetala sa svojim psom i vrlo zdravo se hranila. Zapravo, mogu reći kako sam bila vrlo zdrava, kako bi se reklo, nisam imala ni karijes na zubu - govori Karla, čiji je tata, Dragutin Miklečić, poznati križevački sportaš, rukometaš i godinama rukometni trener.

Uz tatu sportaša, hrvatskog branitelja koji je 2006. godine bio jedan od nositelja titule 'Ponos Hrvatske', "jabuka" nije mogla pasti daleko od stabla, pa je i Karla od rane mladosti bila u sportu, uvijek aktivna.

- U mladosti sam se bavila raznim sportovima, a najdulje sam trenirala košarku. No prošla sam sve - od plivanja, atletike, ritmike, pa do borilačkih sportova, kao što su hrvanje i tajlandski boks. Iz ta dva sporta sam sudjelovala i na natjecanjima, sve dok nisam odlučila da se želim baviti plesom. Upisala sam tečaj salse i tanga s dečkom Ivanom. To nas je dosta zbližilo i to njegujemo kao nešto naše - priča Karla.

Zanimljivo je, dodaje, da je tata rukometni trener, ali se ona nikad nije bavila rukometom.

Kako je bila mlada i zdrava, bolest koja ju je u jednom trenutku grubo zaustavila bila je veliki šok, to više što je zbog bavljenja sportom od malih nogu bila na brojnim pregledima. Nitko u obitelji nije imao nekih problema koji bi se mogli povezati s time što se njoj dogodilo, iako je djed u starijoj dobi doživio moždani udar i uslijed toga preminuo.

- Od vrtića pa do fakulteta obavila sam mali milijun pregleda, s obzirom na to da sam bila u sportu to je bilo nužno. No nitko mi nikad nije radio magnet glave niti spomenuo da imam bombu u glavi - dodaje Karla komentirajući činjenicu da udar koji je doživjela nije, zapravo, bio klasičan moždani, nego puknuće aneurizme, koje je povezano s urođenom malformacijom krvnih žila u mozgu. Inače se može manifestirati čestim glavoboljama, zbog kojih neki ljudi otiđu na pregled i tako otkriju problem, no Karla do tog kobnog dana nikad nije imala glavobolja.

ZAMALO JE PREMINULA Sharon Stone 2001. je preživjela moždani udar: 'U tom trenutku sam bila upoznala smrt izbliza'

Ne sjeća se gotovo ničega iz bolnice, u kojoj je provela četiri mjeseca, u induciranoj komi. Roditelji i njen Ivan cijelo vrijeme bili su uz nju, pa iz priča zna da je treptanjem odgovarala na njihova pitanja te da je rukama htjela dotaknuti svoje bližnje, što su doktori pripisivali epilepsiji.

- Reagirala sam na okolinu, osim na doktore. Rečeno mi je da bih zatvorila oči čim bih vidjela nekoga u bijeloj kuti. Zato nitko od liječnika nije vjerovao da sam budna - priča Karla.

HVALA SVIMA OD SRCA Petra Adžić (18) treba pomoć za rehabilitaciju nakon moždanog: Dosada su prikupili 9300 eura

- Nakon bolnice sam otišla u Krapinske Toplice, na još dva mjeseca, što bi ukupno bilo šest mjeseci kome. Tamo mi je tata puštao glazbu jer su mu liječnici savjetovali da to radi kako bi stimulirao moj mozak, jer trebam biti okružena poznatim stvarima. Međutim, u mobitelu sam imala samo glazbu za trening i puna dva mjeseca sam neprekidno slušala tu glazbu. Bila sam toliko iritirana tom glazbom da sam se danima spremala da mu kažem da to ugasi. Nisam baš bila svjesna što mi se dogodilo, samo sam htjela da ta grozna glazba prestane. Danas se šalimo kako je tata ispao najbolji logoped jer sam zbog njega progovorila - osmjehuje se Karla.

Dodaje kako je nakon moždanog bila potpuno nepokretna i nije mogla govoriti.

- Progovorila sam u toplicama, no nitko nije razumio što govorim. Uz logopeda i moju narav koja voli pjevati, kvaliteta moga glasa postupno se poboljšavala. Mislim da sam tek nakon pet mjeseci od buđenja iz kome prvi put stala na noge. Jako puno sam vježbala, i zbog moje volje i sreće što mi je tata kineziolog ispostavilo se da sam prohodala. U svemu mi je najteže bilo što nisam sa svojim psom. Uvijek bih tražila da ga povedu i dovedu k meni. Kako sam nekoliko mjeseci ležala, krevet je morao biti sterilan, pa mu nije bilo dopušteno da skoči k meni. On je bio sa mnom taj dan kad mi je pozlilo i svom silom je htio doći k meni. Toliko je plakao i cvilio da mi je njega bilo više žao nego mene - priča Karla.

Njezin oporavak još traje. U početku se svodio na fizioterapiju, gdje je imala dva treninga dnevno uz logopeda.

- Bila sam nepokretna i nisam imala drugih mogućnosti osim fizioterapije. Danas vježbam u teretani i jednom tjedno s fizioterapeuticom Mateom Lastrić. Volim vježbati pa mi ništa od toga nije naporno. Treninzi znaju trajati i po dva sata i ja u njima doista uživam. Od dva do tri puta tjedno idem i u teretanu, gdje vježbam estetiku, a jednom tjedno s fizioterapeuticom imam situacijski trening, gdje izađemo ili hodamo po stepenicama - priča Karla.

Njena je mladost čini hrabrom, upornom i borbenom u nastojanjima da se potpuno oporavi, no jednako tako i pomalo nestrpljivom, pa nije posve zadovoljna postignutim.

- Prošle su tri godine od moždanog, ali pola godine sam spavala, pa zapravo mogu brojiti tek period nakon buđenja, no ne mogu, nažalost, reći da sam zadovoljna time što sam postigla dosad. Iako se treba uzeti u obzir da sam praktički bila mrtva, a sad hodam, nisam zadovoljna. Oporavak ide strašno sporo, a inače sam živjela na 200 posto. Jako mi je teško prihvatiti sadašnje stanje. Jako mi nedostaju šetnje sa psom. To je bio dio mog rituala i identiteta, uz to što sam sve obavljala s takvom lakoćom - pojašnjava Karla.

Moždani udar prekinuo ju je na četvrtoj godini studija.

OBITELJ JE UZ GLUMICU Kostadinka Velkovska i dalje je u komi: 'Ne znam kako je mama to preživjela, ali jaka je ona...'

- Sad polažem preostale ispite. Uz sve to šivam i učim španjolski. Ove godine namjeravamo posjetiti Kanarske otoke, pa se pripremam kako bih tamo znala barem osnovne stvari. Kuba mi je centralna destinacija te se i jezično i fizički pripremam za nju. Želim tamo plesati na ulici u štiklama, pa to sad vježbam - priča Karla o planovima.

Kaže kako danas na život gleda drugačije nego nekad. Doživljava ga kao nešto fluidno, što lako curi kroz prste.

- Pokušavam sebe staviti u centar pažnje, a to prije nisam radila. Pokušavam ojačati neke druge stvari koje su dio mog identiteta, osim lijepog manekenskog hoda, poput čitanja, učenja jezika, šivanja, kreativnosti i slično - kaže Karla.

Pitate li je što bi poručila mladim ljudima kao što je ona, ističe da je bitno osvijestiti da nitko nije siguran od ove ili neke druge bolesti.

- Ja sam bila u naponu snage i na vrhuncu života i dogodilo mi se nešto strašno, što mi ni na kraj pameti nije bilo da bi mi se moglo dogoditi. Nitko nije siguran i potrebno je sebe staviti na prvo mjesto. Ne egoistično, nego s puno ljubavi prema sebi, njegovati svoje malo dijete u sebi - kaže Karla.

Naučila je puno i o važnosti njegovanja odnosa, posebno onih najvrednijih, s ljudima koji su uz vas i u dobru i u zlu.

- Moja obitelj, mama, tata i tetka, te moj dečko Ivan najveći su mi oslonac cijelo vrijeme. Oni svi znaju koliko sam nestrpljiva, ali me slušaju i bodre. Neki prijatelji su ostali uz mene, a neki nisu. Očito ovi drugi nikad ni nisu bili prijatelji - zaključuje ova hrabra mlada žena.

Iako oporavak još traje i oduzima joj dosta vremena, Karla ima prilično jasan plan za dalje. - Danas izrađujem nakit i šivam. Jako sam kreativna i uživam u izrađivanju stvari pa namjeravam otvoriti obrt i prodavati izrađeno - priča Karla. Naime, osim što se kao mlada stigla okušati u brojnim sportovima, od malih nogu je nešto izrađivala i crtkarala pa u tome vidi priliku da započne nešto 'svoje'.