Evo primjera iii od mene.Stariju kćer maltretira grupica cura,njih 4-5 već 2 godine.Dalje od verbalnog vrijeđanja ne idu,,nisu sigurne bi li pobrale batine od nje.Ali verbalno je svako malo vrijeđaju.Kćer se potuži razrednoj-na moju inicijativu-a ona joj odgovori-jooojjj,pa treba NJIH razumijeti,jednoj tata ima rak,,drugoj su roditelji razvedeni a treća živi sa majkom koja ne može sa njom na kraj već su joj dodijelili skrbnika.Njih treba razumijeti!??Kaže joj ako ti majka dođe u školu i ode kod pedagoga ili ravnateljice da će samo njoj biti gore,,više će ju zezati jer ih je rekla!??Na to joj je moja kćer rekla-ok,onda ni meni ništa ne govorite kad jednoj od njih razbijem usta.I rekla sam joj da može,slobodno.Samo nek ju taknu,nek se usude.I žao mi je što sam svoju djecu odgajala da budu ljudi,,da se ne tuku,,da ne diraju nikoga.Svijet se puno promjenio otkad smo mi bili djeca i škole su nam prave đungle postale.Djecu nam zlostavljaju,traumatiziraju a mi kao roditelji smo u većini slčajeva nemoćni.Sistem je podbacio,djeca su nam nezaštićena.