ČEKA GA JOŠ OPERACIJA Ubrzo nakon rođenja počeo je rehabilitaciju, a s dvije godine bio je prvi put operiran. U Hrvatskoj ima 50 ljudi koji boluju od sindroma staklenih kostiju
Teo ima staklene kosti: 'U meni su žice i čavli, ali ne dam se ja'
Teo Škvorc (8) ne može i ne smije hodati jer su mu kosti krhke i lako se mogu slomiti. Do sada je bio na osam operacija, od kojih je svaka trajala više od šest sati, a često je nosio i gips kad bi nešto slomio. Ovaj mali i veseli dječak hrabro podnosi sve nedaće koje su ga snašle. Iako su mu mnoge stvari uskraćene, mali borac veselo i vedro gleda u budućnost.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Imam slabe kosti i jako moram paziti da se ne slome. Volim plivanje jer tako jačam mišiće. Osvojio sam već dosta medalja na natjecanjima. Uglavnom sam kod kuće na podu, gdje igram s tatom nogomet. Iako stalno mogu nešto slomiti, ne želim uopće puno razmišljati o tome - rekao nam je dječak, učenik trećeg razreda Osnovne škole Strahoninec.
U školu ga svako jutro dovoze roditelji i predaju teti Ružici Juras, asistentici u nastavi, koja Tea prati još od vrtića. Iako je trudnoća protekla u redu, Teu su odmah nakon rođenja dijagnosticirali bolest staklenih kostiju, pa je dva dana poslije porođaja prebačen u zagrebački Rebro na Odjel za genetiku.
- Ubrzo nakon porođaja počeo je rehabilitaciju, a s dvije godine je bio prvi put operiran. Liječnici su mu lomili kosti ruku i nogu kako bi ih izravnali i u njih su stavili teleskopske čavle. Kosti su mu bile čak 90 posto iskrivljene. Sad je veći, pa mu trebaju nove četiri operacije za noge, a kad bude odrastao, cijeli postupak operacija će opet trebati ponoviti i još dvije operacije za ruke. U ruke su mu stavljene žice - rekao je Teov tata Zoran, a mama je dodala da je sreća što se Teo rodio carskim rezom jer je bio okrenut na zadak, jer u protivnom ne bi preživio.
Fizikalne terapije nisu za ovog hrabrog dječaka jer se gotovo nitko ne usudi vježbati ga.
- Nedavno mu je izašao jedan od čavala na lijevoj bedrenoj kosti, pa je morao ići u bolnicu da ga ponovno učvrste. Sad hoda pomoću hodalice. Kad nešto slomi, ne može se kretati i plivati, pa mu oslabe mišići. Lani je slomio desnu nogu, pa se šest tjedana nije mogao kretati. Nedavno je slomio ruku. Stisnuo je tekući sapun za ruke i pukla mu je kost. Od tada imamo običan sapun. Ne želimo riskirati. Jednom je igrao s tatom nogomet i sam sebe udario drugom rukom i opet je slomio kost. Ponekad su dovoljne sitnice da se nešto slomi. Hrabar je što se operacija tiče, iako se boji kad treba u operacijsku salu. Bez obzira na njegove bolesti, on ima i kod kuće svoja zaduženja prema njegovim mogućnostima. Slaže čarape, vadi suđe iz perilice i stroja za pranje rublja. Jako voli raditi sa mnom u vrtu. Kopa, sije, sadi. Malo je prljav jer sjedi na tlu dok radi, ali uživa - kaže Teova mama Tajana.
Razrednica Ana Horvat naglašava da je Teo super dječak. S većinom djece poznaje se još iz vrtića.
- Jako je otvoren i hrabar. On je razredni veseljak i zabavljač. Svi paze na njega, ali on se i sam pazi. A što se tiče nastave, Teo rastura. Matematiku obožava, a likovni ne voli jer učiteljica zadaje “teške zadatke”, ali uvijek sve odlično odradi. Njegova hodalica je naš razredni Ferrari. Djeca se svađaju tko će je nositi kad ga teta Ružica prenosi. Posebno djevojčice vole nositi njegovu hodalicu na sat tjelesnog, jer je sigurnije da se u dvorani kreće u hodalici. Što se njega tiče, on bi pokušao i kolut naprijed napraviti - kaže razrednica Ana Horvat.
Dodaje da imaju školski ulaz prilagođen osobama s posebnim potrebama, ali da nemaju još riješeno kako doći na kat. No Teo i njegov razred do kraja četvrtoga razreda ostaju u učionici u prizemlju škole, a za dvije godine, nešto će se poduzeti kako bi Teo s hodalicom mogao doći i do učionica na katu. Teovi kolege iz razreda jako mu vole pomagati. Mia Balent mu priprema knjige, a Patrik Zadravec mu nosi hodalicu. Također mu pomaže slagati ili pospremati knjige kao i Barbara Korent koja uz sve to i pazi da se ne udari na satu tjelesnog odgoja.
Filmska skupina OŠ Strahoninec napravila je dokumentarni film o Teu “Svakom je Bog dao nešto”, a u filmu učenici prate Tea. Film je predstavljen na Danu škole, a mentori učenicima su bili učitelji Dijana Pasarić i Mario Kanižaj. Film će prikazati na Smotri hrvatskog dječjeg filma, ali i na međunarodnoj smotri filma. Teo je sretan jer vjeruje da će jednog dana ipak prohodati. Liječnici su mu prognozirali da se to neće dogoditi, no već je jednom hodao pa se nada da će opet.
Njegova omiljena knjiga je Ježeva kućica, serija “Na granici” te crtić “SpužvaBob”. Već je i zaljubljen u jednu djevojčicu iz razreda, ali nam nije htio odati o kome se radi. Najveća želja mu je da sve operacije dobro prođu i da opet prohoda te da upozna Luku Modrića i Zlatka Dalića. Roditelji kažu, kad razgovaraju o tome što bi volio raditi kad odraste, da bi Teo htio jako naslijediti svog ortopeda Darka Antičevića, koji je otišao u mirovinu, a malo je stručnjaka koji se bave time.
U Hrvatskoj ima oko 50 ljudi koji boluju od bolesti staklenih kostiju.
POGLEDAJTE NOVI SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...