Zadarska obitelj potražila sreću u Norveškoj: Za upis u školu ne traže niti jedan jedini dokument

Možeš pričati, sjediti kako god hoćeš, šetati se do prijatelja u razredu, a učitelji se uopće ne deru, kažu samo "šššš". Prvi dan nismo ništa učili, samo smo igrali šah i karte, to je svojoj mami Matei Ljubanović ispričala Vala Zelenčić (10), puna dojmova prvog dana škole u norveškom Oslu.

Na pitanje želi li i sljedećeg dana  ići u tu školu, mama je dobila  oduševljeno "Daaaaa".

Dio njihove obitelji ovog je kolovoza život u prekrasnom Zadru zamijenio životom s puno više mogućnosti u Oslu. Doma su ostale dvije odrasle seke od 18 i 24 godine, koje će same odlučiti gdje će po završetku visokostručnog školovanja potražiti posao.

Ako ne bude išlo kod kuće, u Norveškoj već imaju dio obitelji kao odskočnu dasku.

- Odlaskom iz naše zemlje omogućila sam svojoj djeci da postanu  isto što bi postale da smo ostali u Hrvatskoj,  samo puno lakše i efikasnije,  bez da moraju gledati kretene na vlasti koji bjesomučno kradu. Zapravo, možda toga ima i ovdje,  ali za to ne znam i nije me toliko briga jer me ne boli duša zbog toga  i znam da postoje sustavi koji će takvima stati na kraj - kaže mama Matea Ljubanović (43) te dodaje da im je u Oslu "prva liga".

Štoviše, sad ima osjećaj da je svoju mladost u Hrvatskoj uludo potrošila, jer vidi da je vani mogla postići puno više.

- Odlasci ljudi su kao odlijev pinjata. Udariš novim porezom, ispadne još nekoliko novčića. Iz Hrvatske je otišao i Nikola Tesla. Možda moja djeca neće biti Tesle, ali neće ni stati doma i plakati nad odlijevom mozgova. Hrvatska  država je postala aparat koji ostaje bez ljudi, a moje će dijete biti veći Hrvat od svih Hrvata koji su ostali doma jer će čeznuti za domovinom i svojim tamošnjim mikrokozmosom. Vala je najmlađa i za nju sam osjetila da više nema  vremena. Htjela sam da odemo svi skupazapravo ali velika je razlika u godinama među curama i nalaze  se u različitim životnim situacijama - kaže mama Matea te dodaje da oni i ne spadaju u siromašne obitelji i nisu išli u inozemstvo iz očaja, trbuhom za kruhom.

Matea, kako kaže, želi pripremiti platformu da  starije kćeri imaju priliku doći ako to budu htjele.

- Otišla sam da mi djeca mogu biti ono što žele bez da moraju raditi beskrupulozne ustupke u životu. Bio je jedan momenat koji me potakao na to. Kći me je zvala s faksa, uznemirena jer joj nisu htjeli prihvatiti nekih šest mjeseci koje je provela na školovanju u Sloveniji preko Erasmus programa, uglavnom trebalo je platiti 1600 kuna. Ono što sam joj ja rekla na to je da se ne svađa, da to prihvati, plati i muči jer će joj još profesorica s kojom se zakači raditi probleme u kasnijem školovanju. A onda sam zastala. Ma, što ja to učim svoju djecu?! Da pognu glavu, šute i plate unutar sustava koji ih zlostavlja! To je bio jezičac koji je prevagnuo da odemo istaknula je.

Njezina kći Vala je u našem sustavu školovanja bila odlikašica s jedinom četvorkom iz matematike, orijentirana na društvene predmete i sport. Trenirala je odbojku.  S norveškim je modelom školovanja još sretnija.

- Vala je školom oduševljena! Tablet je dobila drugi dan škole, ali to sad imaju i naši doma. Preko aplikacija se sve radi, uključujući i roditeljske sastanke. Ali upis u školu smo sredili, a da nam nije trebao ni jedan jedini dokument! U ovoj državi djeca su prioritet. Nisu me tražili ni  jedan jedini papir, samo da dijete krene u školu odmah nakon karantene. Vala je u razredu s "dođošima", to je pripremni razred na engleskom jeziku, nekakva  inkluzija gdje boravi maksimalno  godinu dana dok svlada jezik. Paralelno s tim jednom tjedno ide u matični razred u kvartu, da ne osjeti stres pri prijelazu na redovno školovanje. Oduševljena je činjenicom da možeš sjediti za klupom dok držiš nogu ispod stražnjice. To joj je top! Dopušta se komunikacija i  interakcija između učenika, a na taj način uče puno stvari poput empatije i pružanja pomoći kolegama, ne konfrontiraju ih i ne tjeraju na suparništvo nego na suradnju. Na bazičnoj razini stvari su vrlo jasno postavljene i tako odgajaju sretnu djecu.Cijeli  koncept školovanja je drukčiji, a da u to nisu ulupali neku ludu lovu. Prije samo 30 godina imali su poražavajuće rezultate, a onda je došla ministrica školstva koja je u 30 godina postigla da ti školarci zaista drugačije zrače, oni su sretni! - kaže Matea Ljubanović, koju je to iznenadilo jer je doma slušala o Norveškoj kao hladnoj zemlji naseljenoj hladnim ljudima.

Prije nekoliko dana  u parku sa suprugom i kćeri napravila je, kaže,  mali eksperiment. Osmjehnula se desetorici nepoznatih ljudi, a osmero od njih uzvratilo je još širim osmjehom.  

Matea kaže kako joj je bio pun kufer životarenja koje ne liči ni našto.

- Nikad nisam bila u Maroku, a to mi je životna želja. Halo, Maroko, koji je od Zadra "za pljunuti" daleko. Zašto moja djeca ne znaju skijati? Jer ja nisam zaradila dovoljno novaca da ih odvedem na skijanje. Samo zato. Sjetila sam se svojeg oca koji me nije puštao van u doba puberteta. Pitala sam ga zašto je bio tako strog, ali desetak godina kasnije. Rekao mi je da je to bilo poslijeratno vrijeme i da nije imao novaca da mi da za izlazak. Pa je radije bio "zločest" nego da to prizna i potjerao bi me u sobu. Ja ne želim postati zločesti roditelj iz nemoći. Želim biti roditelj koji je odgovoran prema svojoj djeci i njihovoj dobrobiti - kaže Matea, koja drži da se u Hrvatskoj sustav drugačije brine za ljude  koji imaju novaca i one koji novca nemaju dovoljno.

- Ne mislim da je Hrvatska naši odlaskom nešto ludo izgubila, više smo mi dobili. Hoće li se Vala vratiti  doma, ne znam. Vjerojatnije je da će mi najstarija kći doći tu nakon što prođe kroz naš besplatni sustav školovanja i diplomira. Ona će biti gotov proizvod koji će naša zemlja školovati pa možda izgubiti. Ali do nje je i ne želim projicirati. Bitno mi je kao majci da su mi djeca sretna, a koja će država time profitirati, ne znam, samo im želim dati dobru šansu jer su to zdrava i pametna djeca - zaključuje mama Matea.