Zašto Hrvatska ne potiče ulaganja u sustav javne vodoopskrbe koji je ekološki prihvatljiviji umjesto prema industriji flaširane vode, pitanje je na koje se pokušalo odgovoriti na konferenciji “Naša voda?”
Upravljanje vodom u Hrvatskoj: flaširana ili iz vodovoda
Procjenjuje se da su prihodi industrije flaširane vode u Hrvatskoj godišnje oko milijardu kuna. U istom razdoblju su prihodi svih komunalnih poduzeća u Hrvatskoj koja pružaju javne vodne usluge kućanstvima (vodoopskrba, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda) oko milijardu i 800 milijuna kuna godišnje, pokazuje istraživanje “Poruka u boci – Analiza javne politike koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu” koje je proveo Institut za političku ekologiju. Također, na istu temu predstavljen je i kratki dokumentarni film “Kome treba voda u boci?”.
Analiza je također pokazala da je mišljenje o Hrvatskom bogatstvu vodom pomalo iskrivljeno. Prošle je godine istaknuto da je prema izvješću UNESCO-a Hrvatska 5. zemlja u Europi prema ukupnim obnovljivim zalihama pitke vode s 32.818 m3 godišnje po stanovniku. Ako pak uzmemo u obzir činjenicu da oko 90% vode dolazi iz podzemnih voda, uključujući javnu vodoopskrbu i flaširanu vodu, onda je podatak o godišnjim obnovljivim podzemnim vodnim resursima relevantniji od podatka o ukupnim zalihama vode. Obnovljive zalihe podzemne vode prema Strategiji o vodama iznose 16 puta manje, odnosno 2.057 m3 po stanovniku godišnje. Također, vodni resursi nisu ravnomjerno raspoređeni u Hrvatskoj, niti geografski, niti sezonski.
Rezultati navedenog istraživanja pokazuju da je najveći proizvođač flaširane vode u Hrvatskoj, koji ima udio od oko 70% proizvodnje flaširane vode, u 2015. godini zaradio 4-6 puta više na prodaji flaširane vode u odnosu na druge segmente svog poslovanja. Dok flaširanje vode korporacijama može donijeti veliku dobit, s druge strane društvu plasira plastični otpad i omogućuje vodu u boci koja je, pokazuje istraživanje, oko 1000 puta skuplja od zdravstveno ispravne vode iz javne vodoopskrbe. Osim ekološkog, postavilo se i pitanje socijalne pravednosti upravljanja vodom.
Konferenciju su u Zagrebu 5. i 6. prosinca organizirali Pravo na Grad i Zelena akcija.