U 110 godina Teslina 'Munjara' nikad nije prestala s radom...

Izgleda poput dvorca, uskliknula sam kada smo s mosta na Kupi ugledali hidroelektranu Ozalj 1, popularno zvanu Munjaru. ‘Slažem se, a znate, niti jedan detalj nije promijenjen, vanjština ima jednak izgled već više od stoljeća’, odgovorio mi je Milan Sabljak (56), direktor HE Ozalj.

Most na Kupi povezuje dvije hidroelektrane - Ozalj 1 i Ozalj 2. Hodamo preko mosta i dolazimo do Ozlja 1. Pred nama se uzdiže veličanstvena kamena građevina, izgrađena od tri vrste kamena, s vratima visine preko tri metra. Krase ju nazubljeni detalji. Gledajući je, osjećam se kao da smo se vratili u prošlost ili zakoračili na snimanje serije Igre prijestolja. Dok se stepenicama spuštamo prema ulazu, Milan mi priča kako Munjara nije megalomanski objekt i obična građevina.

- Ona je dio naše povijesti, a djeluje na korist cijelog Karlovca i okolice - objašnjava.

Ulazimo u hidroelektranu. Prilično je toplo. Unutra su tri velika generatora s turbinama. Iznutra su obnovljeni kako bi proizvodnja bila na nivou, a izvana su zadržali starinski izgled. Strojarnica je srce Munjare. Tamo se odvija sva proizvodnja. Narančasto žuti generatori s turbinama nezaustavljivo se vrte ukrug i proizvode pomalo tupi i prodoran zvuk. Iza strojarnice je upravljačka soba, iz koje se upravlja pogonom.

- Voda je naša sirovina. Nasreću, Kupa je još uvijek nepresušna. Iskorištavamo ju pregradnjom korita jer je visinski pad preduvjet za proizvodnju. Tri turbine iz dotoka vode proizvode električnu energiju. Naime, dotok vode vrti kolo turbine, koje je direktno vezano na generator. Generator pak daje električnu energiju koju putem dalekovoda onda plasiramo u kućanstva - objašnjava Milan.

Dodaje da je voda danas i dalje jedan od najboljih, najsigurnijih i najčišćih potencijala za proizvodnju jer spada u takozvanu zelenu energiju. Pogon HE Ozalj posjeduje i zeleni certifikat za kvalitetu i upravljanje okolišem.     

Iz strojarnice izlazimo u vanjski dio HE. Hodamo preko kamenih mostića, a oko nas bajkovit prizor. Snijeg koji je napadao dan prije i prekrio Munjaru, daje joj neki poseban ‘štih’.

- Prekrasno je - komentiram potpuno očarana.

- Osim što je hidroelektrana u samom centru, odavde se vidi i Stari grad. Ako proizvodnja ikada stane, uvijek možemo početi naplaćivati ovo kao turističku atrakciju - šali se Dražen, na što dodajem da sam prva koja bi platila vidjeti taj prizor.

U čak 110 godina životnog vijeka, Munjara nikada nije prestala s radom. Čak ni u ratno vrijeme. Uz to, tijekom godina nije pretrpjela nikakve havarije koje bi ju oštetile, a nije bilo ugroza ni od naleta velikih voda hirovite rijeke Kupe.

- Koji su idealni vremenski uvjeti za proizvodnju - upitam.

- Samo neka pada kiša. To nam najbolje odgovara. Sada imamo situaciju malog preljeva, oko tri kubika. No, da dođete nakon velikih kiša, vidjeli biste da je razina vode jako visoka, zna biti i do 1000 kubika preljeva. Ali to ne možemo regulirati. Da ništa ne proizvodimo, taj vodni potencijal bi tako i onako prelazio preko brane i završio u Karlovcu. Mi smo takozvani ribići za vodu, hvatamo koliko možemo - objašnjava Milan.

U HE Ozalj ukupno radi dvadesetak ljudi. Pritom je najviše smjenskog osoblja - strojara, uklopničara, voditelj proizvodnje, a ostali rade u održavanju.

Posao je, pričaju mi, s jedne strane lagan, ali i težak.

- Visoki je napon, postoje zone opasnosti, ovdje rade rotirajući strojevi. Pogreškama nema mjesta. Posao je složen i pomalo zahtjevan, ali nekome tko voli strojarstvo, to može biti ostvarenje sna - priča mi Dražen Mrljak (49), voditelj HE Ozalj koji je upravo radom u Munjari ostvario svoj dječački san.

- Kao klinac sam s prijateljima obilazio kupališta na Kupi. Divili smo se ispuštanju vode i još tada mi je cijeli taj proces ušao u krv. San mi se ispunio ‘92. kada sam došao raditi u Munjaru kao pripravnik. Od tada sam prošao sve, strojarski dio, bio sam uklopničar, a sada sam voditelj - kaže Dražen. Napominje da su neprestane edukacije stalan dio posla.

- Ima li žena u proizvodnji - upitam.

- U smjenama i održavanju ne. Nije stvar posla, ali nema puno žena u toj struci - govori mi Milan. Mostom preko Kupe vraćamo se do lijeve obale gdje se nalazi HE Ozalj 2. Izgrađena je 44 godine nakon Ozlja 1, u vrijeme ubrzane elektrifikacije zemlje, nakon 2. svjetskog rata. Ozalj 1 trenutačno je u rekonstrukciji, a Milan napominje da dolazi i vrijeme za obnovu Ozlja 2, pogona s jednom turbinom manje od Munjare. Trenutačno je Ozalj 1 u procesu rekonstrukcije. Dosad je zamijenjen jedan generator, a kroz ovu i iduću godinu zamijenit će se i druga dva. - Ideja je da dva agregata rade dok se jedan mijenja da proizvodnja ne bi patila - objašnjava mi Milan.

Napominje da su hidroobjekti bitni jer proizvodnje električne energije, štite i od poplava.

- A što kada bi se Munjara zatvorila - upitam, a moji sugovornici odmahuju rukom. Uvjereni su da ima izglede ostati u funkciji još desetke godina.

- Bila bi to velika šteta. Naime, Kupa bi tekla i dalje, ali bilo bi katastrofa ne iskoristiti ju - zaključuju moji sugovornici dok laganim korakom napuštamo čarobnu snježnu kulisu Ozlja.