Projekt 'Vidljiv čovjek' digitalizira sitne dijelove leševa. Trupla smrzavaju i onda režu pilom na sitne dijelove. Sue je treći leš, ali je prva koja se na to dobrovoljno prijavila. Njezino digitalno tijelo koristit će studenti medicine
Svoje tijelo donirala znanosti: Sue će postati digitalno truplo
Žena iz Denvera postala je prvi čovjek koji je ikada dobrovoljno donirao svoje tijelo u svrhu digitalizacije. Sue Potter preminula je 2015. godine u 87. godini od teške upale pluća, a svoje tijelo ostavila je kao 'digitalno truplo' na medicinskom fakultetu. Tijelo joj je izrezano u 27 tisuća komadića i kroz iduće tri godine postat će digitalna građa koja će pomagati studentima u učenju.
Sue je 15 godina bilježila sve što radi, od čega boluje i što joj se događa kako bi studenti mogli povezati njezino tijelo s iskustvima i životom. Sve što je zapisivala bit će objavljeno u siječanjskom broju National Geographica, piše Daily Mail.
Odrasla je u nacističkoj Njemačkoj. Roditelji su je ostavili kod bake i djeda te pobjegli u New York. U jednom od svojih brojnih zapisa, Sue tvrdi kako im to nikada nije oprostila. Nakon Drugog svjetskog rata i Sue je odselila u New York gdje je upoznala svog budućeg supruga za kojeg se udala 1956. godine i imala dvije kćeri. Kada je njezin suprug otišao u mirovinu, preselili su se u Colorado.
Nije poznato od čega i kada je njezin suprug preminuo niti gdje su njezine kćeri, no 2000. godine je Sue ostala sasvim sama. Imala je 73 godine i bolova je od dijabetesa, imala je melanom i rak dojke te je prošla brojne operacije. Te godine je pomislila da ima samo godinu dana života pred sobom.
U jednom znanstvenom časopisu pročitala je članak o projektu 'Vidljiv čovjek'. Dvoje ljudi je bilo, nakon smrti, zamrznuo i izrezano u tanke komadiće, a njihove dijelove proučavali su studenti medicine. Jedan od njih bio je zatvorenik osuđen na smrt, a drugi žena koja je preminula od srčanog udara. Sue je poželjela biti prva koja se dobrovoljno na to prijavila. Na taj način, smatrala je, postat će "besmrtni leš".
Kontaktirala je voditelja tima, dr. Vica Spitzera koji je isprva odbio njezinu želju. Prema njegovim riječima, tražili su "neoštećene" leševe, ljude koji nisu bili bolesni koliko je ona bila. No, s vremenom ga je pridobila, a on je imao samo jedan uvjet za nju: da tijekom te jedne godine (koliko je mislila da će živjeti) snimi sve što radi, kako se osjeća i što proživljava. Spitzer je smatrao da će tako studentima moći predstaviti i ženu izvan medicinskog kartona - pravog čovjeka.
Sue je bila upućena u cijeli proces. Znala je da će ju, kada umre, zamrznuti, izrezati u četiri dijela, a zatim svaki od tih dijelova rezati na sitnije komade. Potom će svaki taj maleni dio biti fotografiran i zatim digitaliziran.
- Ne treba vas toga biti strah. To je samo tijelo - rekla je za National Geographic.
- Ona je pričala o svojem tijelu i kako se osjeća, o svojim ograničenim mogućnostima kretanja koji su joj jako smetali. To je jako dinamično. Učenje o njezinom tijelu više nije učenje o anatomiji i psihologiji. To je učenje o njezinoj čovječnosti - rekao je Spitzer za ABC.
Sue je svoje zadnje godine života provela sa studentima medicine i pojavljivala se kao gost na nekim njihovim predavanjima. Govorila im je o tome kako se trebaju ponašati prema pacijentima. Sudjelovala je i na njihovim promocijama i bila jako voljena. Na njezin sprovod došli su brojni studenti.
Prije nego što je umrla, pobrinula se da cijeli proces digitalizacije prođe kako je ona to htjela. Naime, zahtijevala je da doktori puste klasičnu glazbu dok ju režu pilom, a da u prostoriji budu ruže. Spitzer je istaknuo kako je cijeli proces bio puno brži nego kada su radili prvog 'Vidljivog čovjeka'. Pila je mogla rezati dijelove tijela koji su tanki poput vlasi kose i to 24 sata. Cijelo tijelo bilo je izrezano u roku 60 dana. No, cijeli proces još nije gotov. Svi dijelovi moraju biti digitalizirani, a stručnjaci procjenjuju da će za to trebati dvije do tri godine.