imao sam nekad prije 20+ god. vrlo lijepo mišljenje o igrama, jer su razvijale hrpu dodatnih vještina, od razvijanja logike, vlastitog razmišljanja, strategije, do neospornog elementa neopterećujuće zabave... imao si igru koja je imala početak i kraj, kao da čitaš knjigu ili gledaš film, ali si istodobno ti bio glavni sudionik i redatelj i vodio svoj scenarij i dinamiku rješavanja... današnje igre su postale teža bolesna jagma za iskamčivanjem novaca s još bolesnijom tendencijom da mase ljudi pretvore u ovisnike! ovisnost o igrama je uzela nevjerojatnog maha i prelazi u ozbiljna psihološki društveni problem. U doba instantne socijalizacije ljudi preko tamo nekih društvenih mreža, stvaranja friziranih avatara od vlastitih života u kojima više ne osjećaš zbilju, nemaš bliskog prijatelja pokraj sebe s kojim možeš popit pivo ili igrat nogomet na školskom, nego sve to radite virtualno, proizvođači igara su našli svoju nišu udarajući upravo na aspekte ljudske usamljenosti... nudeći ljudima sudjelovanje u svojim igrama, oni postaju dijelom igračkih klanova, i tamo (umjesto u real lifeu) stiču autoritet... udarajući na te niske strasti ljudi koji su već debelo u deficitu real life društvenog života, pretvaraju ih u svoje ovisnike... a ovisnika je lakše navuć na dop ako mu nekom mikrotransakcijom omogućiš postizanje većeg autoriteta i važnosti u toj virtualnoj škvadri...
Forrest Gump
16.12.2020.
stoga bit će globalna faca onaj tko napravi igru koja će klince istjerat iz kuće na livadu, park, školsko igralište, pa da se tamo ganjaju, ispunjavaju zadatke
i ujedno se rekreiraju na svježem zraku... a nije nemoguće!
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .