Nastavnik likovnog dao otkaz na Akademiji i drži radionice: Djeca nam premalo crtaju

Moje prvo sjećanje na priče bilo je vezano uz ilustraciju. Ja sam imao slikovnicu u ruci dok još nisam znao čitati tekst. Moja starija sestra mi je čitala dok sam ja gledao slike.
Djeca su privrženija slikovnicama i pričama jer vide slike i slušaju priču ali u centru toga je to što oni pomoću slika i zvuka proživljavaju tu priču. Slikovnica je prva dječja knjiga, a prve dječje impresije su one najbitnije, one su temelj za život koji nastaje, objašnjava nam Dražen Jerabek (53).
S ovim višestruko nagrađivanim ilustratorom razgovarali smo na šestom izdanju festivala “Čuvari priča”, koji je i ove godine na tri dana Osječanima otvorio vrata bajki i čudesnih svjetova iz slikovnica. Jerabek je uz još brojne umjetnike i izlagače sudjelovao i u organizaciji festivala koji potiče kreativnost korisnu, kako u umjetnosti, tako i u rješavanju svakodnevnih problema. 

Korona zaustavila i likovnjake

- Ovdje imamo priliku u Osijek dovesti domaće i strane poznate umjetnike i ilustratore. Do ove godine imali smo goste iz Srbije, Makedonije, Njemačke i Slovenije. a sad nam je ova pandemija poremetila te planove. No sve umjetničke radionice i dalje su vrlo posjećene, a posjećuju ih i odrasli i djeca – rekao je Jerabek, oduševljen što im se svake godine djeca s radošću vraćaju.

Naime, ovaj ilustrator proveo je 25 godina u prosvjeti, radeći kao nastavnik u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku te na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. No nedavno je napustio predavačku karijetu kako bi otvorio studio u kojemu bi djeca i odrasli, koji često ne dolaze iz umjetničkih škola, učio kako razvijati svoju kreativnost, a i zato što zbog svojih svakodnevnih obaveza nije stigao raditi ono što voli – ilustracije za slikovnice.

Jerabek ističe kako je kroz mnoge godine u školstvu uočio i probleme koji se godinama ne mijenjaju, pa ni s ovom reformom.
- Dugogodišnji problem je nedostatak broja sati likovne kulture u osnovnim školama. Kada se u reformi dogodilo rasterećenje učenika od nekih predmeta, nitko zapravo nije shvatio da će oni rasteretiti učenike od predmeta koji su najkreativniji, koji su izuzetno važni za cjelokupni razvoj osobnosti i kreativnosti. To se u tih 25 godina nije promijenilo – iznio je svoju zabrinutost Dražen. 

Već dugo i stručnjaci za razvoj djece upozoravaju koliko je kreativnost, te što veća “izloženost” umjetnosti presudna za dobar razvoj i daljnje vještine učenja kod djece, a kod nas je taj pristup zanemaren. Prema zastupljenosti sati likovne kulture, ističe on, Hrvatska je u dnu ljestvice europskih zemalja. 
- Tu je učinjena velika šteta koja ima odraz i u našim odnosima, a djeci uskratiti takvo što je kao da im uskratite igru. To će dovesti do toga da ta osobnost raste u pravcu u kojem ne želite i manifestirat će se kao odrasla osoba u nešto što nije zdravo. Ja sam imao čast raditi s djecom predškolske dobi, osnovnoškolske dobi, srednjoškolske dobi, studentima i mladima, a sada po prvi puta i sa skupinom umirovljenika pa sam imao uvid u posljedice takvog obrazovnog sustava. Ta kreativna strana nije važna samo za umjetnička područja, kreativnost je univerzalna. Način sagledavanja, spoznaje, mijenjanje kuteva, rakursa – objasnio je Dražen.

Igra je važna i za odrasle

Najkreativnije ideje dolaze upravo od djece koja su neopterećena. To im dopušta da mnogo slobodnije i kreativnije razmišljaju u svemu, što sigurno donosi bolje rezultate u svemu što rade.Svaki čovjek u sebi krije svoju dječju stranu koju treba osloboditi kako bi bio sretniji, a time i kreativniji. 
- Naše sazrijevanje počinje u trenutku kada shvatimo da smo djeca. Kada shvatimo da smo djeca onda dolazimo do oslobađajuće ideje, a to je da je život igra. A ako je život igra, to znači da mi možemo mijenjati pravila. Ako možemo mijenjati pravila to znači da smo kreativni. Ako smo kreativni znači da je naš izvor kreacija, kreativnost. U tom slučaju mi možemo poput slikovnice oblikovati svoj život – zaključio je nagrađivani ilustrator.