'Nastavnici najbolje znaju što njihovi učenici najradije čitaju'

Nakon što je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak predstavila rezultate ankete među učiteljima, nastavnicima hrvatskog jezika i knjižničarima o izbornoj lektiri, za komentar o ovakvome sustavu preporuka pitali smo našu spisateljicu i sveučilišnu profesoricu Julijanu Matanović, te bivšeg voditelja kurikularne reforme Borisa Jokića. 
Julijana Matanović, čija se knjiga “Zašto sam vam lagala” nalazi na popisu izborne lektire za srednju školu, ističe nekoliko problema.
- Već sam nekoliko puta isticala kako je satnica hrvatskog jezika u školama premala. Samo četiri sata tjedno u srednjoj školi je apsolutno premalo, potrebno je puno više. Potrebno je odvojiti vrijeme za povijest književnosti, za kanonske tekstove koje je neophodno poznavati kako bi se razumio materinji jezik. Pritom, nastavnici su mi često govorili kako su im ‘ruke zavezane’. Upravo tim riječima. Zato bi bilo idealno kad bi imali dva sata interpretacije tjedno, da s učenicima obrađuju lektiru kako svima odgovara - kaže Julijana Matanović u razgovoru za 24sata.

Osim toga, smatra ona, svaki učitelj najbolje poznaje svoje učenike.
- Ovi popisi su preširoki i mislim da nije dobro da jedni nastavnici nešto preporučuju drugima. Savjetovanje svakako, ali svi nastavnici jako dobro znaju što trebaju birati za čitanje. Tu dolazimo i do važnog elementa zavičajnosti koji je zanemaren u ovakvom procesu biranja lektire - dodaje.

Važno je poznavati zavičajnu literaturu

Naime, kako pojašnjava, tijekom svojih gostovanja u školama uvjerila se kako djeca na istu knjigu reagiraju potpuno drugačije.
- Zašto, primjerice, u Dubrovniku ne bi učili cijeloga Gundulića? Identifikacija s knjigama i piscima koji su opisali ulice i mjesta u kojima odrastamo itekako je važna za izgradnju mladog čovjeka. Ja sam odrasla u malome mjestu i jako puno u životu mi je značilo što je veliki Viktor Žmegač iz našega grada, Đurđenovca, o kojemu je i pisao - pojašnjava zašto inzistira na zavičajnosti.
I te četiri stvari, satnica, kanonski pisci koje treba učiti kronološkim redom, satovi interpretacije i zavičajnost, zanemareni su i u ovoj reformi, zaključuje Matanović.
Boris Jokić smatra kako provedba anketnog upitnika o izbornim književnim djelima koje je provelo ministarstvo neće imati baš nikakve posljedice za pojedinog učenika, nastavnika niti za školske knjižnice.
- Ono je isključivo informativnog karaktera jer na osnovu rezultata tog upitnika ministarstvo nije odlučilo donijeti odluku o preporučenom popisu suvremenih hrvatskih i svjetskih književnih djela za cjelovito čitanje u hrvatskim školama. Da bude jasnije, ova anketa ne znači da će se hrvatski učenici susresti s Ježevom kućicom, likovima Kristiana Novaka, poezijom Pavleka Miškine ili Danijela Dragojevića, Annom Frank ili Smogovcima. Ova anketa ne znači niti da će školska knjižnica u Petrinji ili Županji imati dovoljno primjeraka Goniča zmajeva ili Sarajevskog Marlbora - ističe Jokić.

'Nedostatak hrabrosti'

Naime, pojasnio je, ova anketa neće dati 'pravnu sigurnost' službenog dokumenta nastavnicima u nekim sredinama da čitaju s učenicima Zorana Ferića, Antu Tomića ili Harryja Pottera u situacijama kada okolina kaže da to nisu knjige koje se 'čitaju u hrvatskim školama'.
- Ova je anketa poslužila isključivo 'gašenju požara' koji se dogodio u situaciji kada je ministarstvo bilo suočeno reakcijom medija te stručne i šire javnosti na besmislene i štetne odluke koje je donijelo vezano uz književnost u hrvatskim školama. Baš kao i u brojnim slučajevima do sada, ovakvim je odlukama ministarstvo obrazovanja pokazalo da je vođeno principom odmicanja odgovornosti te prije svega intenzivnom promotivnom djelatnošću. Osim što pokazuju nedostatak hrabrosti i smislenog vođenja obrazovnih i kulturnih politika, ovakve odluke ne mogu sustavno poboljšati hrvatski sustav odgoja i obrazovanja, a još manje potaknuti strast za čitanjem kod mladih ljudi - jasan je Jokić.