Kako ćemo živjeti nakon ove pandemije? Najvažnije je biti spreman na brze promjene

Što nas čeka nakon završetka pandemije? Odgovor na ovo pitanje danas vrijedi milijun dolara, a svakako će ga pokušati dati sudionici četvrtog izdanja međunarodne znanstvene konferencije Communication Management Forum 2021.

Konferencija će se održati 19. i 20. ožujka 2021. godine u virtualnom okruženju, s temom "Post-pandemijski svijet: loša slika ili dobra prilika?“, koja će okupiti široki interdisciplinarni krug znanstvenika i istraživača iz komunikacije, menadžmenta, turizma, sociologije, psihologije i srodnih područja.

'Mnogi ne poznaju dovoljno opasnosti interneta'

Ključni govornici koji će sudjelovati na CMF-u su: 
izv. prof. dr. sc. Dan Podjed, antropolog posvećen razvoju etnografskih rješenja i inovativnih metoda istraživanja na sjecištu različitih znanstvenih područja, Jeremy Sampson, izvršni direktor zaklade Travel, vodeće nevladine organizacije u sektoru putovanja i turizma, te akademik Igor Rudan, hrvatsko-britanski znanstvenik, komunikolog i književnik, koji u svom znanstvenom opusu ima više od 500 objavljenih radova i osam knjiga, a svrstava se u najcitiranije znanstvenike svijeta.

Organizatori ovogodišnjeg Communication Management Foruma su:
Edward Bernays University College – jedinstveno hrvatsko visoko učilište koje izvodi programski, sadržajno i metodološki najinovativnije studijske programe u ovom dijelu Europe iz područja komunikacija i turizma te programe cjeloživotnog obrazovanja; 
Institut za turizam – jedini znanstveni javni institut u Hrvatskoj specijaliziran za istraživanje i konzalting u turizmu, a svoje djelovanje temelji na znanstvenom radu, kontinuiranim istraživanjima i stalnom usavršavanju multidisciplinarnog radnog tima;
Institut za društvena istraživanja – znanstveno-istraživačka ustanova koja teži vrhunskoj znanstvenoj kvaliteti, međunarodnoj prepoznatljivosti i priznatosti svojih znanstvenih istraživanja i rezultata te postizanju statusa znanstvenog centra izvrsnosti u istraživačkim područjima sociologije i srodnih znanosti.

'Društvo se promijenilo u gotovo svim segmentima'

O samoj problematici društva u doba pandemije, razgovarali smo s doc. dr. sc. Damirom Jugom s Edward Bernays University Collegea.

1. Koje su glavne društvene promjene, globalno, koje nam je donijela pandemija?

Glavne društvene promjene upravo su one koje se tiču svakodnevnih odnosa i načina komunikacije koji su se posljednjih godinu dana preselili velikim dijelom u digitalno okruženje, društvene mreže i aplikacije za online komunikaciju. No koliko god je to brže rješenje, većina građana nedovoljno je osviještena najveće mane društvenih mreža, nekontroliranog širenja (dez)informacija i potencijalno netočnih informacija. Dobar primjer je povjerenje u cijepljenje, gdje mediji i različiti kanali masovne komunikacije imaju ključnu ulogu, pa čak i odgovornost u senzibilizaciji opće javnosti i prezentaciji argumenata znanstvene zajednice i stručnjaka. U takvoj situaciji, digitalna i medijska pismenost, ali i različiti elementi odnosa s javnošću i kriznog komuniciranja imaju ulogu veću nego ikad. Društvo se promijenilo u gotovo svim segmentima, od odnosa radnika i poslodavaca, rada od kuće do online nastave i načina učenja. Putovanja su u proteklih godinu dana postala prijeka potreba, a nešto što je do sada bilo jednostavno ispijanje kave i druženje s najbližima, danas je svojevrsni “luksuz”. Neke od tih stvari će se vratiti u „normalu“, a neke će ostati nepovratno promijenjene.

2. Kako se hrvatsko društvo snalazi u ovim promjenama, gdje smo bolje, a gdje lošije reagirali u odnosu na svijet?

Karakteristično je za hrvatsko društvo što se u ključnim trenucima i unatoč mnogim podjelama, okuplja oko zajedničkih vrijednosti u nekim ekstremno pozitivnim ili negativnim situacijama, npr. rezultata na Svjetskom nogometnom prvenstvu s jedne strane, pa o prvog vala pandemije i petrinjskog potresa s druge. Ono što se spominje u javnom dijalogu, ne samo u Hrvatskoj već i na globalnoj razini, je kontekst politizacije “epidemiološke riječi”, što izrazito destruktivno utječe na povjerenje javnosti u stručnjake i znanost, a posljednjih godinu dana je upravo taj odnos; znanosti, politike i javnosti ključan. Teško je govoriti o tome kako se hrvatsko društvo snalazi u promjenama jer proces promjena još uvijek traje. Iako govorimo o tome kako ćemo se vratiti u staro normalno, moramo biti svjesni kako će protekla godina i posljedice koje s njom dolaze, na sve imati utjecaja u duljem periodu. U početku je pandemija donijela mnogobrojne i nagle promjene koje danas već brojimo kao ‘novo’ normalno - to je sve dio ljudske prilagodbe okruženju s “novim pravilima”.

3. 2021. proglašavaju godinom koja je obilježiti ovo desetljeće, ako ne i stoljeće. Gdje vidite najbolje prilike za mlade, ali i lekcije za one koji vode poslovne organizacije i društvene sustave?

Najveća prilika za mlade i one koji su se spremni mijenjati je uporavo potreba za brzom i efikasnom prilagodbom. Ovako ekstremno krizne godine kao što je bila 2020. pokazale su da se promjene mogu dogoditi preko noći; od digitalizacije javnog sektora, pa do online nastave koju učenici i studenti slušaju iz svojih dnevnih boravaka ili višemjesečnog rada od kuće. Glavna lekcija je da mnogo stvari koje su se nekima činile nezamislivima i za koje još uvijek postoje velike zapreke u zakonskoj regulativi, npr. upravo online nastave, su danas postale normalni standard. Odjednom poslodavci i menadžeri uviđaju kako je mnogo putovanja postalo besmisleno jer se stvari mogu efikasno riješiti video-konferencijom ili nekim drugim online kanalom. Varaju se oni koji misle da će se popuštanjem stiska pandemije baš sve vratiti u stare okvire jer se u ovom vremenu pokazalo da je neke stvari moguće efikasno modernizirati. Dakle, očekivanja su pomaknuta, povećana i višestruko uvećana i potreba za prilagodbom je veća nego ikad. Upravo se time bavimo na ovogodišnjem Communication Management Forumu; što će ostati isto, a što će se promijeniti kada pandemija završi.

4. Kako u obrazovnom sektoru iskoristiti nametnuta ograničenja?

Isključivo kroz brzu prilagodbu i propitkivanje dosadašnjih karakteristika i metoda koje primjenjujemo u obrazovanju. Pandemija je obrazovne ustanove prisilila da budu fleksibilnije nego ikad, da uvode nove metode u obrazovni proces i zapravo honorirala one brže, prilagodljivije i otvorenije prema promjenama, a stare okoštale strukture dovela u vrlo ozbiljne probleme. Digitalizacija, internacionalizacija  i novi oblici učenja zasigurno su pitanja na koja moramo staviti jači naglasak u sljedećih nekoliko godina. Posljednjih nekoliko godina često govorimo o transformaciji obrazovanja. Možda toga nismo toliko niti svjesni, ali transformacija načina kako i zašto se obrazujemo na globalnoj razini počela je od trenutka kada su učenici nastavu slušali preko televizije, a studenti ispite polagali ispred malih ekrana. Iskustva koja smo u obrazovanju proteklih godinu dana stekli bit će zasigurno predmet mnogih istraživanja koja će nam pružiti cjelovit pogled unazad i podatke koji bi mogli biti od velikog značaja za nastavak (već započete) transformacije.