Dok je danas mobitel mnogima glavno sredstvo komunikacije i alat za rad, nekad smo samo mogli sanjati da ćemo preko telefona surfati brže nego na fiksnoj liniji
Internet danas juri, no nekad smo patili zbog sporih veza
Brzi mobilni internet danas nam omogućuje da u većini slučajeva i ne razmišljamo posebno o tome hoće li nam se postati fotografija na Facebook ili ćemo vidjeti novi spot na YouTubeu bez razmišljanja o trzanju. No, prije samo par godina stvari su bile potpuno drugačije, a želite li se vratiti u vrijeme od prije skoro 15 godina, danas trebate potrošiti svoj podatkovni paket. Jer to je situacija u kojoj će vam brzina pasti na mizernih 64 kbps.
No GPRS koji je stigao 2001. se temeljio na 2G tehnologiji i imao je još jedno ograničenje, a to je da istovremeno nije bilo moguće uspostaviti glasovni poziv i imati data promet.
Velik skok u brzini donio nam je EDGE (Enhanced Data GSM Evolution) tri godine kasnije s rastom na 240 kbps, a u to je vrijeme s druge strane krenuo i razvoj ADSL-a u fiksnoj telefoniji. No, već sljedeće godine stigla je prva 'podatkovno orijentirana' 3G mreža - UMTS. To nam je omogućilo surfanje brzinom do 384 kbps, a u sljedećih nekoliko godina uvođenjem HSDPA (High-Speed Down-link Packet Access) funkcionalnosti brzine su skočile za više od 100 puta. Te su brzine rasle sve do 42 Mbps i HSPA+ u 2012. godini, kad je stigla nova revolucija.
LTE tehnologija stigla je u ožujku 2012. u Hrvatsku i omogućila nam surfanje brzinama do 75 Mbps. Mreža se nastavila širiti i razvijati, a Hrvatski Telekom ove godine udvostručio je maksimalnu brzinu i omogućio surfanje na nekad prilično nezamislivih 150 Mbps.
Što mislite kamo će nas tehnologija odvesti za 15-ak godina? Hoćemo li tada uopće razmišljati o brzinama?