Igrali smo Dark Souls 3: Nove grozote, ali i stari mazohizam

Dark Souls 3 je možda najbolje opisati ne kao igru, ne kao RPG, već kao ogromno digitalno čudovište koje vas izaziva da napravite korak unaprijed prije nego što vas nokautira sedam unazad. Opet i opet... i opet. No s ogromnim, pričom i atmosferom bogatim svijetom, obiljem tajni i kurioziteta i intuitivnim sustavom borbe, zaista je teško ne ustati se i pokušati opet... i opet.

Dark Souls 3 pati od rijetkog usporavanja akcije i pokoje zaboravljive borbe s nekim bossom, no izuzev toga se radi o ogromnom, prekrasnom, zaraznom i kvalitetom prebogatom uratku i najboljoj (Dark) Souls igri ikada koju bi svi fanovi žanra trebali zaigrati.

Svaka lokacija u igri nije samo prepuna arhitektonskih čuda već i hrpetinom sadržaja kojeg se ne može samo iskusiti već ga i zaista vrijedi iskusiti. Na svakoj pojedinoj lokaciji je moguće potrošiti ogroman broj sati istražujući njene tajne i priču svijeta u kojem se nalazite, prikupljajući nova oružja i opremu, boreći se s bossovima i mini bossovima te rješavajući brojne raznovrsne questove. Lažni zidovi su prilično velik gameplay element i u ovom Souls nastavku te je zaista od samog početka do kraja igre preporučljivo lupati po svakom sumnjivom napuknuću, izbočini i udubini koju uočite na nekoj okomitoj površini.

Dark Souls 3 svijet nije toliko međupovezan koliko je to slučaj s prvom igrom, no to ne znači da postoji manje glavnih i skrivenih putova i prečaca između raznih lokacija. Dapače, više ih je nego ikada, no isto vrijedi i za samu količinu tematskih nivoa. Drugim rijelima, svijet ove igre je daleko najveći koji smo do sada imali priliku istraživati u Souls serijalu te putovanje po njemu zaista izaziva osjećaj grandiozne avanture o kojem sanjamo svaki put kada upalimo neki novi RPG.

Također, From Software je na svu sreću odustao od slabo osmišljenog rasporeda lokacija koji je "krasio" Dark Souls 2 te svaka cjelina u ovoj igri sada ima svoju itekako dobro definiranu prostornu pripadnost. Na otvorenim prostorima u gotovo svakom trenutku možete vidjeti naznake lokacija na kojima ste bili prije nekih pet do deset sati što kompletni svijet igre čini puno uvjerljivijim. Dobro, realizam nije glavni faktor po kojem sudimo igru o drevnim demonima, magiji i apokalipsama, no ipak pišemo plus za trud.

Upečatljiva (ne)prijateljstva

Dark Souls 3 je prepun zanimljivih likova koje možete upoznati, a dosta je i onih iz prijašnjih igara koje ćete ponovno sresti. Glasovna gluma je na vrhunskoj razini, a baš kao i u prijašnjim nastavcima, većina side questova koje će vam dati NPC-evi neće biti jednostavni zadaci koje ćete moći riješiti u par minuta, već minijaturne avanture koje s vaše strane zahtijevate sate i sate truda. Naravno, ne morate ih se truditi završavati niti se brinuti oko toga da spasite baš sve moguće likove tijekom svojeg prolaska kroz priču. U pravoj Dark Souls maniri, i smrt nosi svoje nagrade: što materijalne, što duhovne, a što mehaničke u smislu questova koji se nikada ne bi otvorili da niste bili neuspješni u završavanju nekih starih. Zbog svega toga Dark Souls 3 svijet odaje dojam živosti te niti jedan prolazak kroz kampanju nije isti kao onaj prošli.

Vještina ubijanja

Brutalnost ove igre, zvijeri i čudovišta koja njome lutaju se može usporediti jedino s ubojitošću njezinih oružja i specijalnih poteza koji nose naziv weapon arts. Isti dodaju mnoštvo stila već ionako sjajnom i kompleksnom sistemu borbe te je u jednom trenutku moguće doslovno mrviti neprijatelje sa svojim mačem koristeći čistu snagu dok ćete u drugom početi plesati oko protivnika i njihovih napada te ih obarati preciznim ubodima. Dark Souls 3 sve to čini mogućim, no na vama je da naučite kako reagirati u kojoj situaciji, što je naravno lakše reći nego učiniti.

Neke od najimpresivnijih "oružanih vještina" koje vam igra daje na raspolaganje proizlaze iz njezinog dual-wielding sistema, odnosno onog odgovornog za baratanje s dva oružja u isto vrijeme. Zahvaljujući puno većem broju kombinacija između oružja te bogatijem arsenalu istih, Dark Souls 3 je prva igra u serijalu u kojoj je zaista moguće napraviti "ozbiljan" dual-wielding build nekog lika.

Naravno, to ne znači da su buildovi s jednim oružjem i štitom išta lošiji nego što su bili. Dapače, spomenuti weapon arts sistem omogućuje hrpetinu novih zahvata sa štitovima, a oni posebno skloni eksperimentiranju bi se mogli obradovati činjenici da je moguće dual-wieldati i same štitove. Drugim riječima, broj potencijalnih buildova u trećoj Dark Souls igri je praktički neograničen i to čak i da u potpunosti ignorirate specijalna oružja bossova pomoću kojih možete ne samo izgledati već se i boriti kao vaši omiljeni negativci.

Bogat arsenal oružja nije ovdje samo da se developeri mogu hvalisati brojkama već će vam dobar dio njega itekako biti od pomoći s obzirom na količinu raznovrsnih grozota koje će vam se usuditi stati na put tijekom igranja. Za razliku od prijašnjih igara, Dark Souls 3 obiluje brzim i okretnim protivnicima koji će zahtijevati dobro istrenirane reflekse i puno više planiranja prije upuštanja u krvave sukobe.

Konkretno, osim klasičnih strategija kao što su skrivanje iza štita, napadanje jednog po jednog protivnika, borbe na daljinu i plesanja oko protivnika u iščekivanju prilike za fatalan ubod u kičmu, Dark Souls 3 od vas zahtijeva i dobro poznavanje lokacija na kojima ćete se boriti, odnosno načina na koji možete pobjeći od predobrih i(li) prebrojnih protivnika. A vjerujte nam, takvih ne nedostaje, pogotovo u početnih dvadesetak sati igre.

Kad se male ruke slože...

Dark Souls 3 puno eksperimentira sa strukturom borbi s bossovima. Npr. većina borbi u Bloodborne stilu ima dvije faze što znači da se često usred neke velike borbe morate priviknuti na posve drugačije obrasce napada ili puno otpornije bossove. I dok se većina bitki svodi na one klasične "darksoulovske" kombinacije udaraca, blokiranja i bacanja u stranu, neki bossovi imaju skrivene slabe točke koje ćete morati pronaći ako ih želite oboriti. Iako ovaj koncept zvuči dobro u teoriji, u praksi najčešće rezultira razočaranjem jer je jednostavno glupo vidjeti kako obarate nekog 20 metara visokog gorostasa u tri udarca. Da, metoda kojom ste to učinili je možda super, kul, originalna i fora, no jednom kada je naučite izazov u potpunosti nestaje te taj pojedini boss više nikada neće predstavljati stvarnu prijetnju što je problem koji su imale sve Souls igre do sada. Naravno, nije da Dark Souls 3 nema fantastičnih i upečatljivih borbi s bossovima... no, moglo ih je biti i malo više.

Što se online komponente igre tiče, ona je jednako zabavna kao i u prijašnjim Souls nastavcima, a posebno bi je preporučili svim pojedincima koji muku muče sa solo prolascima kroz kampanju s obzirom da su stvari dosta lakše uz pomoć prijatelja ili Internet stranaca. Ako ništa drugo, barem će armija grozno odvratnih čudovišta koja vas vreba u ovoj igri imati još jednu-dvije žrtve za naganjati.

Zaključak

Ako je Dark Souls 3 zaista posljednja igra u serijalu, barem u ovom obliku u kojem ga poznajemo, onda se definitivno radi o kvalitetnom načinu za oprostiti se od jedne dugovječne i kultne RPG franšize. Weapon arts sistem oplemenjuje već ionako kompleksne i kvalitetne borbene mehanike, fantastične lokacije kojima igra obiluje su neke od najupečatljivijih u kompletnom serijalu, a smrtonosni i odvratni bossovi koji nam svako malo staju na put će nas vrlo vjerojatno još dugo vremena proganjati u noćnim morama. Iako igra pati od povremenih usporavanja i rijetkih nezanimljivih borbi s bossovima, generalno govoreći se radi o jednom od najkvalitetnijih modernih RPG-ova koji mirne i nimalo mrtve duše možemo toplo preporučiti svim poklonicima žanra.

Ocjena: 9.5
Za
Izazovne borbe
Uzbudljivo istraživanje
Poboljšani sistem borbe
Bogata priča
 

Protiv
Povremena usporavanja

Izvor: IGN Adria