God of War Ragnarok: Kad nastavak igre 'pogodi u sridu'

Dobar nastavak mora ponuditi veći izazov, više akcije, ali i mora moći stajati za sebe kao priča, a ne ponuditi samo prežvakavanje originala. Nova priča u kojoj smo dobili priliku da vidimo kako naši likovi rastu i mijenjaju se također je odrednica koja se često spominje kao ključnom za dobar nastavak neke priče. A svega toga našli smo u God of War Ragnarok, nastavku jedne od najboljih igara ove generacije. 

Nema sumnje, Ragnarok je jedna od najboljih igara ove godine.

Igra je to koja doslovno ima svega, fascinantnih filmskih sekvenci u kojima se možete izgubiti, ali i brojne neprijatelje i goleme zvijeri koje ćete morati uništiti sjekirom i svojim oštricama. A krajolik, ajme, kakva je divota hodati kroz svjetove God of Wara, apsolutno je genijalno koliko je pažnje posvećeno detaljima, koliko je sve bogato napravljeno. A uz sve to prava je snaga ove igre u likovima i priči. Cijela drama koju raspetljavate fantastično je posložena i povezana s likovima koji su toliko dobro napisani, ali i odglumljeni, da ostavljaju puno trajniji dojam od običnih, u rangu s nekim sjajnim filmskim likovima. Uzmimo samo za primjer Odina, kojeg je sjajno odglumio Richard Schiff, dobro poznat iz Zapadnog krila, Dobrom doktoru i Igračima. Jesu ti sporedni likovi tu zbog vas i da vas vode kroz priču i pomognu u tome, ali njihove pozadinske priče i motivacije daju im dubinu pa vam bude podjednako stalo do njih, kao i do Kratosa i Atreusa koji nastavljaju svoju pustolovinu nakon igre iz 2018. godine.

Kratos i Atreus ušli su sada u svijet PlayStationa 5 i uživaju u svim grafičkim blagodatima nove konzole i osim što su obojica nešto stariji, izgledaju daleko kvalitetnije nego prije. Razina detalja na licima, mikroizrazi, detalji na oklopima i oružju, sve to izgleda različito i nevjerojatno detaljno i realno. Ovo je zasigurno jedna od dosad najljepših igara na PlayStationu 5. Dok ćete se kretati kroz svjetove na saonicama ili raznim životinjama pogled će vam stalno bježati na fantastično oblikovan svijet, a vašu cijelu pustolovinu prati i odlična glazba Beara McCrearyja koji je radio glazbu za Battlestar Galacticu, Amazonovu seriju Rings of Power, Outlander, ali i brojne igre.

Ragnarok će od starta djelovati poznato svima koji su zaigrali prvu igru i barem jednom zamahnuli sjekirom, a uvod u igru dobro će poslužiti da vas podsjeti na kontrole i priču iz prethodnika.

Kroz igru pratimo njihov odnos koji se nastavlja nekoliko godina kasnije, a i dalje je prožet trzavicama kakve često odlikuju odnos očeva i sinova, pa tako imamo sina tinejdžera koji se želi dokazati i zaraditi povjerenje oca koji i dalje sam sjekirom pokušava riješiti većinu problema. Oni jesu bliži, no događaji koje su pokrenuli u prethodnoj igri, a pritom se misli na Ragnarok, vuku ih na svoju stranu. Neminovno i utječu na njihov odnos kasnije kroz igru. Sve to provlači se kroz sukobe nordijskih bogova i njihove međusobne obiteljske drame, koje susrećemo po putu. Sav taj začin igri približava nam te likove koji djeluju prilično živo i prizemno kroz razne reakcije koje vidimo u njihovim razgovorima, a razne sporedne misije prikazat će vam i pozadinu raznih odnosa. Eh, tih sporednih misija i raznih usluga ima gomila i one vas mogu drastično odvratiti od glavne misije i produljiti vrijeme igranja. Istina, često se na kraju njih kriju vrijedne nagrade, ali cijelu stvar čine kompleksnijom.

Zanimljivo je kako nam ova igra ogroman naglasak stavlja na Atreusa i mahom djeluje kao ‘Atreusova priča’, a to što dijelove igre prolazite sami ili vas prate neki zanimljivi suputnici daje vam priliku da otkrijete nove detalje o Atreusu. Ista stvar vrijedi i kad je Kratos sam bez dječaka jer njegovi razgovori s Mimirom, ali i likovima koji mu pomažu na putu, otkrivaju također kako Kratos razmišlja, ali i kako se osjeća. Mimir, ali i Brok i Sindri koji su tu iz prošlog nastavka služe i da bi cijeloj priči dali nešto humora, pa imaju razne doskočice, a oni, zajedno s još nekim vašim suputnicima, su tu i da vas upute na neke tragove koje možda ne vidite na prvu. No, to ponekad zna biti i malo nespretno jer će vam ukazati na nešto i prije vremena i možda pokvariti onaj a-ha trenutak u kojem ste otkrili kako riješiti neku od brojnih zagonetki i mehanizama kako bi mogli dalje napredovati. Jedan uvjetni minus cijeloj priči je što je previše vezana uz prethodnu igru. Jasno, radi se o nastavku i mora biti, no nekom padobrancu će teško biti gledati ovo kao samostalnu igru.

Sjekira Levijatan i Oštrice kaosa i dalje su vaše glavno oružje, ali ne i jedino. Vješto vitlanje jednim i drugim kroz igru i munjevite kombinacije udaraca u kojima ćete rasporiti i u prah pretvoriti brojne neprijatelje i dalje će biti vaš glavni alat napretka kroz igru, ali sada su te animacije bogatije i Kratos, ali i Atreus, na stvarno kreativne načine melju protivnike na svom putu. Kratos oba oružja ima praktično od starta igre, više manje je sve tu kao i u prošlom nastavku, ali je sustav nadogradnje skillova i opreme pojednostavljen i tu se lakše snaći. Tu su i razni noviteti u kojima ćete ‘prirodu’ moći koristiti kao oružje, pa tako na dijelovima igre imate stabla koja možete iščupati iz tla, ali i stijene koje možete baciti u neprijatelje kako bi nanijeli ogromnu štetu. Neprijatelja sada ima više, raznolikiji su, a češće ćete na svom putu naći mini bosseve koji će, ovisno o razini na kojoj igrate, biti dovoljan izvor frustracije dok ne pogodite pravu salvu udaraca ledenom sjekirom i vatrenim oštricama kako bi ih rastavili na osnovne dijelove. A velikih bosseva, također ima puno više i pokazat će se kao pravi izazov.