Besplatno pomaže djeci: S Iris želim učiti i kad prođe korona

U tjednima koje mi i naša djeca provodimo zatvoreni, te se pokušavamo naviknuti na nove radne uvjete i školu u naša četiri zida, mnogo je i onih koji su odlučili pomoći svojim sugrađanima, velikima i malima. Jedna od njih je Samoborka Iris Ban-Krošelj, 27-godišnja studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Ona je preko društvenih mreža ponudila besplatnu pomoć u učenju iz njemačkog za djecu svih uzrasta i u tjedan dana započela je raditi s već pet učenika od četvrtog do osmog razreda.

- Razmišljala sam, što napraviti, kako pomoći. Altruizam mi je na prvome mjestu, a volim njemački i volim raditi s djecom - objašnjava nam Iris, koja se već godinama bavi humanitarnim radom, osnovala je udrugu za pravnu pomoć za zlostavljane životinje ANIMALEX, te je vrlo aktivna i na svome fakultetu koji je jako stradao u zagrebačkom potresu. Kaže, sve joj to pomaže da prebrodi izuzetno teško razdoblje u vlastitom životu, u kojem je izgubila važne članove obitelji, ali i oboljela od karcinoma. Uz sve to, kao i svi mi ostali bori se s pandemijom i posljedicama potresa.

'Djeca nemaju s kim učiti njemački'

- Roditeljima je drago, kod nas se slabo govori njemački, vrlo često ga djeca uče kao dodatnu aktivnost i nema im tko pomoći. Meni je najvažnije da se u dva-tri dana doslovno promijene i lijepo govore, motivirani su i sve više žele raditi. Nastavnici se trude, šalju im prezentacije, slikaju im stranice udžbenika. No na njima ostaje da sami to savladaju, a djetetu koje se u 4. razredu prvi put susrelo s njemačkim, vrlo je teško za shvatiti. Njemački je strog i težak jezik pa im je to još više odbojno - ističe Iris za koju roditelji imaju samo riječi pohvale.

- Ma prezadovoljni smo. Moja školarka je četvrti razred i kad sam vidjela post koji je Iris objavila, odmah sam joj se javila. Rade od ponedjeljka i dosad su odradile već tri sata. Spajaju se preko Vibera, dio odrade u video-pozivu, a dio Iris prati što moja kći radi. Rade po školskom udžbeniku, kći čita lekciju, a Iris je prati i ispravlja. Onda rješavaju zadatke, zadaću koju kći dobije od svog nastavnika, a napravila je i sastavak. Stvarno topla osoba, radi odlično, a kćer je oduševljena. Nema kritiziranja, već kontruktivna pomoć. Ja bih s Iris radila njemački i kad prođe korona, rekla mi je - kaže nam Zagrepčanka A. J.

A Iris nam priznaje kako kao školarka nije voljela njemački.

- Ronila sam krokodilske suze nakon svakog sata, tako da vrlo dobro poznajem muke ''njemačkih učenika''. Imala sam sreću da sam imala divne profesore - profesoricu Irenu Fratrić, Ines Ferderber, ''Frau Mirjanu''. Međutim, njemački sam najbolje progovorila kada sam unazad 10 godina provodila puno vremena u zemljama njemačkog govornog područja, ponajviše u prekrasnom Beču i Berlinu - kaže nam.

'Dečke treba više nagovarati'

Na instrukcije dnevno potroši i do šest sati, po dva sata s učenicima, a po dva sata joj odlazi i na pripreme sata. 
- Kako učimo? Komuniciramo putem Skypea, WhatsAppa, Vibera i dr. Individualno se prilagođavam svakom učeniku. Temeljito prolazimo svo gradivo iz udžbenika i vježbenice. Nastojim gradivo učiniti što zanimljivijim, a učenike puno bodrim i hvalim nakon svakog uspješno izvršenog zadatka. Dječaci su više "qui pro quo" tipovi, pa ih na marljivost nagovorim tako da imaju pravo  izabrati da im riješim jedan zadatak iz zadaće koju moraju predati svojim profesorima. Nije mi teško i po 10 puta ponoviti istu riječ i ne štedim ih pravilnim izgovorom, što rezultira time da već nakon tri dana učenja vrlo pravilno i sve tečnije čitaju i razumiju tekstove. Njihova jedina obveza je da mi dan prije na e-mail pošalju materijale za učenje - kaže Iris koja svim učenicima savjetuje:

- Ako nešto ne ide, nije strašno, ne trebate znati sve savršeno. No napiši dodatni sastavak, referat, pokaži da se trudiš. Tako se dobivaju petice iz zalaganja i prikupljaju dobre ocjene. Volim puno raditi kroz igru, posebno kad možemo biti u prirodi. I uvijek idu nagrade, ako dobiješ iz testa pet ili četiri, idemo u kino, tako da i nagrada ima edukativni karakter. 

- Uz svoje studentske obveze, uz pružanje pravne pomoći zlostavljanim životinjama, pisanje, sviranje violončela, rad s djecom posebno me ispunjava i veseli. Nekako nam je učenje postao još jedan zajednički hobi - zaključuje Iris koja je u prvim danima pandemije odmah ponudila pomoć i svojim starijim sugrađanima u Samoboru, za otići u dućan, prošetati psa, što god je potrebno. Kad ima volje, ima i načina, i to ova hrabra mlada žena dokazuje svaki dan.