Tea Drach: 'Opljačkali su me kada sam Vanji išla na grob...'

Navečer volim pogledati televiziju, neki dan upalim, a ono moj Vanja u krupnom planu. Kao da je rekao: ‘Došao sam ti u posjet’, rekla nam je Tea Drach (85).

Udovica glumačkog velikana Vanje Dracha dodaje da ima privilegiju svako malo gledati pokojnog supruga. Filmove i serije u kojima je maestralno glumio nije mogla odmah gledati. Godine su, kaže, trebale proći da odgleda nešto s njim bez suza. S vremenom se, priča, naviknula da se svako malo repriziraju filmovi u kojima je glumio i sad joj je drago.

- Stalno repriziraju ‘Lud zbunjen, normalan’ i rado ga pogledam. Tad se vraćaju sjećanja na našu zajedničku mladost i budem pomalo sjetna - rekla je Tea. 

Novinski članci o odlasku velikana još stoje u ladici. Jedanput će ih, kaže, možda pročitati. Zasad ih još ne dira. Najteže joj je uoči godišnjica njegovog odlaska. Tad sve proživljava ispočetka i bude joj teško. Na grob mu ide redovito na blagdan Svih Svetih.

- Ostarjela sam, nije mi više lako putovati. Prije pet godina vlakom sam išla u Vinkovce. Ujutro sam ustala u pet sati da stignem na prvi vlak. Tad su me opljačkali. Vidi se da sam nakupila godina, da je mene lako srediti - prisjetila se Tea te neugodnosti.

Deset godina nakon njegova odlaska o svom Vanji napokon može govoriti bez suza. Rado se prisjeti njihove mladosti, dana kad su se zavoljeli kao gladni studenti i počeli hodati.

- Nismo imali novca, nas dvoje išli smo kupiti jedan krumpir. Da bilo što pojedemo. Bili smo podstanari, u hladnim sobama, ali nismo živjeli skupa - prisjetila se Tea. Dodaje da su gazdarice u vrijeme njihove mladosti bile nemoguće. Nikoga nisu smjeli dovoditi u sobu. Tako su hodali malo više od tri godine, a onda su se vjenčali.

Dvije godine nakon vjenčanja Vanja je otišao u vojsku. Godinu poslije vojske dobili su stan. Kad su ga došli razgledati, jedna “drugarica” si je već rezervirala njihov stan. Pa su čuvaru dali malo za popiti i on im je dao ključ. Donijeli su jednu stolicu i nekoliko mjeseci živjeli bez struje.

U 57 godina dugom braku prvo se je morala priviknuti da ga se ne smije dirati prije premijere. U početku bi se porječkali kad je učio tekst.

- Bila sam ljutita i nisam otišla na jednu ili dvije premijere. Trebalo mi je jedno vrijeme da to shvatim. Nikad poslije to više nije bio problem - kaže. Iako je kod kuće po cijele dane ponavljao tekst, nikad je nije upitao za savjet. O predstavi bi razgovarali tek poslije, kad ju je Tea odgledala. Nakon predstava ili dugih snimanja Vanja je volio sjesti u kuhinju na svoje mjesto i popiti rakijicu. Tek onda su večerali. 

- Uvijek smo kasno jeli, nakon njegovih predstava. Moja prijateljica je jednom došla iz Vinkovaca i bila s nama, a kad se vratila kući, okupila je društvo i prepričavala: ‘Boga mi, oni vam večeraju u pola noći’. Mi smo se naviknuli na taj ritam - prisjetila se Tea.

Upoznali su se kad je njoj bilo 14, a njemu 16 godina. Ona je još nosila pletenice.

- Išli smo u plesnu školu, moj razred i njegov, dvije godine stariji. Meni se Vanja sviđao, uvijek sam išla po njega plesati, on po mene nikad. Nisam mu kasnije predbacivala, ali sam se prijetila da ću ga zbog toga zezati cijeli život - kaže.

Rado se prisjeti mladosti, kad su na maturalnoj zabavi učenici igrali “Novelu od Stanca”.

- Vanja je igrao Stanca. Bio je odličan, Bili smo zaprepašteni kako je on to dobro odigrao - rekla nam je Tea.

Kad je došao u Zagreb, više je sjedio u teatru nego na fakultetu. Položio je jedan kolokvij na medicini i onda se prijavio na Akademiju.

- Odmah su ga primili, ali trebalo je doći kući i reći mami da više neće biti doktor nego glumac. Ajoooj. Bila je očajna. Kad su došli uspjesi, pomirila se s tim da nema sina doktora - kaže Tea. Prijamni je polagao kod Branka Gavelle, koji je stalno ponavljao: “A kaj bumo s tim črlenim? Morali bumo ga furt farbati”. A nikad ga nisu farbali. Samo jednom je igrao Nušića i tad je imao crnu periku - priča Tea. Njezini regali danas su puni porculana koji joj je Vanja darivao. No poklone joj je uglavnom kupovao u zadnjih pet minuta.

- Prije zatvaranja dućana se sjetio da nešto treba kupiti pa bi otrčao u antikvarijat ispred naše kuće. Jednom je zaboravio na moj rođendan pa je opet u zadnji čas otrčao u seoski dućan te kupio sjekiricu i otvarač za konzerve. Tome smo se smijali cijeli život - kaže Tea.

Hvali ga da je bio jako dobar tata njihovu jedincu Saši. Njih dvojica, ističe, imali su odličan odnos. Sa Sašom je, u mladosti, smije se, ona ratovala.

- Vanja za to nije imao vremena. Obožavao je sina. I s unukama se volio igrati, valjati se po podu. Vješale su se po njemu, a on im je čitao bajke. Vrijeme je prebrzo prošlo, najstarija Maja sad završava studij prava, a blizanke Olga i Nela idu u treći razred gimnazije - priča Tea.

Ni sina ni unuke Vanja nikad nije vodio na probe. Odvajao je privatno i poslovno. Tek kad je Saša porastao, išao je tati na predstave. Nitko od njih četvero nije pokazao želju da, djedovim stopama, uđe u glumu. I danas proguta knedlu kad pomisli na dan kad su mu dijagnosticirali opaku bolest. Nije htio priznati da je bolestan.

- Počeo je kašljati i kad su otkrili da je to rak pluća i bronhija, otišao je. U samo četiri mjeseca. Ja sam ga natjerala da ide doktoru. On se nije dao, govorio je da će proći. Nije bio nemoćan, tek je prije kraja oslabio. Nije se ni žalio. Bio je prepametan da ne bi znao što mu je. Kad je čuo dijagnozu, znao je da je gotov. I mama i tata su mu umrli od raka. Cijela familija. Imao je u glavi da će se to i njemu dogoditi - prisjetila se Tea.

Bilo joj je sumnjivo, Vanja je bio strastveni pušač, a prestao je pušiti dvije, tri godine prije smrti. Odjednom je prestao. I prije je pokušavao pa nije uspijevao.

- Još me i varao da ne puši. Jedno ljeto ja sam već bila u krevetu, a Vanja je mislio da spavam. Osjetila sam dim i bosa došla u kuhinju. Rekla sam mu: ‘Sram te bilo, tajno pušiš’. Uzela sam kutiju i bacila je kroz prozor. Nije vrijedilo. Prije kraja su mu na glasnici našli kvržicu. Operirao ju je i našli su prve stanice karcinoma. Prošlo je neko vrijeme i onda se opet osjećao loše, počeo je kašljati, iskočile su mu i žile na prsima. Krenuo je na pretrage i ostao u bolnici. Slabo je jeo, ali bio je bistar. Pustili su ga kući, a kad mu se opet pogoršalo, Hitna ga je odvezla na Jordanovac. Nismo se ni pozdravili. Tu noć je umro - rekla je Tea.

Nakon muževa odlaska i sama se srušila. Dobila je lijekove, ali liječnicima više nije išla. Kad se danas čuju, doktori joj kažu neka dođe da makar provjere tlak, naprave krvne pretrage... Ako i je nešto, govori, doći će na red za dvije godine pa joj se ne ide.

Ponosna je što njezina Vanju i danas svi vole, a istodobno žali što su došle generacije koje ne znaju njegov opus, mladost koja se nije ni rodila kad je Vanja glumio. Gube se, kaže, sjećanja.

ROĐENJE SINA GA JE DOKRAJČILO? Meghan sad mora biti jaka, Harry se slomio