Tako je lakše: Samo 20 posto učenika ne vara na testovima

Oko 55 posto učenika kod prepisivanja koristi se šalabahterima u različitim formama, timskim radom (gledanjem u rad učenika do sebe) testove rješava njih 35 posto, a jedan posto koristi bubicu (sofisticiraniju opremu koriste nešto poslije u srednjoj školi i na studiju). Samo 20 posto učenika nikad ne prepisuje na testovima.

Pokazala je to anketa koju je među sedmašima i osmašima provela profesorica psihologije Sanja Režek.

Neke nikad ne uhvate u varanju

- Na pitanje zašto prepisuju najčešće odgovaraju zato što je gradivo koje moraju spremiti dosadno i beskorisno, a i ne da im se učiti. Mnogo njih nisu nikad uhvaćeni u prepisivanju. Učenici smatraju da je prepisivanje prekršaj i imaju neugodan osjećaj kad budu uhvaćeni, ali ih on brzo prođe. Zanimljiv je podatak da iako 80 posto ispitanih učenika prepisuje, njih 63 posto, da sutra budu učitelji, ne bi dopustili učenicima da prepisuju - objašnjava psihologinja.

Čak i u razgovoru o životnim vještinama, učenici profesoricu Režek pitaju: Spada li snalažljivost i prepisivanje na testovima u životne vještine? Je li u redu prepisivati na testovima ili imati šalabahter? Ponekad joj i otkriju načine na koje su uspješno prepisali želeći se pohvaliti svojim vještinama i domišljatošću. Profesorica priznaje kako njihova inovativnost iznenađuje. Razvojem tehnologije u učionice očito nisu ušli samo slajdovi prezentacija, nego i cijele knjige, materijali u pdf formatu na smartphoneima, posebne olovke, dodatna oprema (kalkulatori, šalovi, rukavice, olovke, flašice vode). Jedan od najnovijih načina prepisivanja je bubica u uhu spojena preko mobitela s “vanjskim” pomagačem.

- Mnogi profesori kažu da sve veći broj učenika vara na ispitima zato što žive u društvu u kojem ljudi više ne drže do moralnih vrednota, nego gledaju samo svoju korist. Varanje je danas uvriježeno u svijetu odraslih. Prijevarama pribjegavaju uspješni poslovni ljudi, političari i sportaši.

Učenici koji varaju na ispitima smatraju takvo postupanje neophodnim jer bi se u protivnom našli u nepovoljnom položaju u odnosu na one druge koji varaju na ispitima i prolaze nekažnjeno. Pametan piše, a budala pamti, moto je nekih učenika. Najjednostavnije je rješenje na ‘fejsu’ pitati nekoga da proslijedi koji šalabahter. Zašto je dobro biti pošten, isplati li se poštenje? - pita se profesorica.

Smatra kako prepisivanje ne bi trebalo biti tabu tema.

Usadite im pozitivne vrijednosti

- Roditelji i učitelji bi trebali otvoreno razgovarati s djecom, učenicima. Moderirajte razgovor tako da svaki učenik može izreći svoje mišljenje, ali krenite u smjeru koji će ih uputiti na prave vrijednosti. Pitajte ih žele li ići zubaru koji je prepisivao, može li se prepisivanjem doći do diplome? Učenici koji na prijevaru dobivaju dobre ocjene možda neće znati kvalitetno obavljati posao za koji su se školovali. Oni koji se služe prijevarom zapravo prikrivaju svoje neznanje i nesposobnost te sami sebi umanjuju šanse za uspjeh u mnogim područjima života. Osim toga, oni koji se već u mladosti naviknu rješavati probleme idući linijom manjeg otpora, vjerojatno će se slično ponašati i na radnome mjestu. 

Hrvatska među najgorima

Razborite mlade osobe trude se steći znanje i razviti vještine koje će im dobro doći ne samo tijekom školovanja, nego i poslije u životu. Ovakvim razgovorom razrednim lijenčinama koji vole prepisivati ‘izbijate adute iz rukava’ - govori Režek. Gdje se nalaze hrvatski osnovnoškolci kad je riječ o varanju u usporedbi s vršnjacima iz zemalja članica i partnerica OECD-a?

- Međunarodno istraživanje TALIS o učenju i poučavanju, koje je OECD proveo 2013. u 34 zemlje na uzorku učenika od 5. do 8. razreda osnovne škole, pokazalo je da u trećini (31 posto) naših škola učenici prepisuju barem jedanput tjedno. U tome više nego dvostruko nadmašujemo prosjek OECD-ovih zemalja koji iznosi 13 posto. Neželjeni oblici ponašanja pojavljuju i u zemljama čije školstvo i učenici redovito zauzimaju visoka mjesta na ljestvicama znanja. Tako se najviše prepisuje u Nizozemskoj, u čak 58 posto škola najmanje jednom tjedno, u Poljskoj (40 posto) i Estoniji (34 posto). Šalabahteri su nepoznanica je u Japanu, Singapuru te Islandu i Engleskoj - objašnjava profesorica psihologije Sanja Režek.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje