Ručke za tavu dizajnirane su kako bi se iste mogle objesiti. To je primarna uloga rupa na drškama posuđa. I izvorna. Vezana za držanje, odmašćivanje, sušenje i prenošenje posuđa. Sasvim sigurno nisu dizajnirane da bi pridržale pribor koji se koristi u kuhanju - taj pribor je stoljećima bio drven, i ljudi ga baš nisu bili skloni stavljati na užarenu ploču. Također, poštena tava je dizajnirana tako da ravnomjerno raspoređuje toplinu na svom dnu. Danas tave s takvim drškama imaju bazu koja je lakša od ručke, i umetanje ičega osim špage u tu rupu narušava balans tave jednom na štednjaku. Također, ručka mora biti slobodna radi lakšeg i bržeg manevriranja pri kuhanju. A da ne kažem da ova ideja zahtijeva petljanciju s rukama. Većina ljudi posuđe pridržava manje dominatnom rukom, a pribor dominantnom. Meni ne pada na pamet da pribor korišten kod tave odložim okomito na išta ako ću ga koristiti tokom kuhanja - kako mi se masnoća ili drugi medij ne bi cijedili po cijelom priboru.