Kako bi izrasli u kvalitetne i sretne ljude, roditelji moraju djecu naučiti da sama svladavaju poteškoće, donose odluke te shvate koncept posljedica i odgovornog ponašanja
Tajna dobrog odgoja je pustiti djecu da ponekad i pogriješe
Svi želimo da nam djeca budu sretna i da realiziraju svoje mogućnosti te izrastu u samopouzdane, aktivne, inicijativne i optimistične ljude. Kako bismo im pružili sigurne osnove za sretan život, najvažnije je bezuvjetno prihvaćati djecu takvu kakva jesu. U tom svjetlu, psiholozi sa sveučilišta Harvard zaključili su što roditelji moraju raditi kako bi odgojili sretnu i dobru djecu. Između ostalog, trebaju ih naučiti da se nose s negativnim emocijama, ono što je važno trebaju im reći na glas, naučiti ih kako rješavati probleme, provoditi kvalitetno vrijeme s njima te naučiti dijete da im pomaže i pohvaliti ga.
- Trenuci koje provedete s djetetom u igri, nježnost, vrijeme za razgovor i razmjenu iskustava osigurat će osjećaj privrženosti i bliskosti između roditelja i djeteta, a to je osnova za siguran i sretan život. Uz to, važno je pokazati razumijevanje te prihvaćati djetetove potrebe i osjećaje, pomoći mu da prepozna svoje emocije, pozitivne i negativne, te da ih nauči iskazati na društveno prihvatljiv način - pojašnjava prof. psihologije Ksenija R. Benaković.
Zadatak roditelja je, nastavlja, da razviju sposobnosti i uvjerenja koja će djetetu pomoći da savladava prepreke i optimistično gleda na svijet. No danas puno roditelja smatra da moraju stvoriti idealne uvjete u kojima će njihova djeca uvijek biti sretna. Zato im priskaču u pomoć čim naiđu na najmanju poteškoću te im ne dopuštaju da ponekad dožive i problem.
Istraživanja pokazuju da mnogo djece danas ima pesimistični stav prema životu jer nisu imali prilike vježbati kako se nositi s poteškoćama. Pesimizam je loša navika uma te traži sustavan rad da se usmjeri prema optimističkom pogledu na život.
- Tek rođena beba je potpuno bespomoćna, ovisna je o okolini i ne može svjesno na nju utjecati. U prve dvije godine, kroz vještine koje razvija, kroz vlastite postupke (uz podršku roditelja), djeca polako počinju stjecati dio kontrole nad svojim životom i okolinom. Istražuju svijet oko sebe, stvaraju si izazove i pokušavaju ih prevladati (mogu li se popeti na ormar, mogu li dosegnuti posudu na stolu...) - pojašnjava Benaković.
Dodaje kako je iznimno važno da roditelji djetetu dopuste samostalno svladavanje izazova što će im osigurati osjećaj uspjeha, samostalnosti i kontrole. U predškolskom periodu jako je važno davati djetetu realni feedback o njegovim mogućnostima, potaknuti ga da ustraje i pohvaliti trud, a ne rezultat.
Također, ne treba odmah nuditi pomoć jer to dijete tumači kao vlastitu nemoć i nesposobnost. Psihologinja ističe kako djeci treba realno prikazati stvarnost, potaknuti ih da ustraju u rješavanju problema i pronaći točna objašnjenja neuspjeha. Ona trebaju biti privremena, npr. ‘danas nisam bila dobra’ umjesto ‘nikad nisam dobra’. Tako djeca uče da se prepreke mogu savladati.
ŠEST SAVJETA S HARVARDA
• Provodite vrijeme s njima, razgovarajte i slušajte što vam govore
• Važne poruke recite naglas i ponovite im
• Pomozite im da sami donesu odluke i naučite ih sagledati posljedice
• Neka pomaganje u kući i zahvalnost budu dio rutine
• Naučite ih da prepoznaju i imenuju negativne emocije
• Naučite ih empatiji.