80-ih godina grčkim ulaskom u Europsku uniju, iz EU fondova slijevale su se milijarde za pomoć grčkom gospodarstvu. I Stvorio se jedan potrošački mentalitet -, "lako ćemo", i to u svim kategorijama stanovništva. Kad je priljev europskog novca zaustavljen, grčke vlade su počele dizati kredite i nastavile subvencionirati ono što je europska zajednica prestala. Npr; 'Kg pamuka na svjetskom tržištu je 30 centi, grčkom seljaku se on plaćao 20 godina 1 euro ( a sličnih primjera nije da nema još). U Grčkoj je san dobiti državni posao, to je garancija visoka plaća, i to 14 plaća, godišnji odmori.... I desetljećima dugo odgajanje generacija da troše, ali uglavnom tuđi novac, sada je došlo na naplatu. Lagali su sebi, lagali su Europi i sada su pred provalijom. Nije li to pouka svim NARODIMA koji su dozvolili i još dozvoljavaju da budu tako odgajani, i naposljetku da takav odgoj plačaju oni, A NI POD RAZNO ONI KOJI IH TAKO ODGAJAJU? Dok nije prekasno! AKO VEĆ NIJE!