Jutro poslije gore od sinoćne more. Najviše me boli nepravedan i nepošten tj namješten poraz. Francuzima je jedina taktika bila povući se natrag i osloboditi prostor Mbapeu za silovitu kontru ali podmazali su oni puno toga da im se ne dogodi drugi poraz u finalu zaredom. Naši će političari sad pumpati atmosferu da je ovo uspjeh a ja bi samo pitao Ivaniševića da li bi mu bio uspjeh da nije osvojio Wimbledon. Ovo nikako nije uspjeh ovo je trauma a igrači za to nisu krivi jer kad te odluče pokrasti onda ti nema spasa. Našli su idealnog suca za to. Hvala igračima na svim radosnim trenucima koje su nam podarili u zadnjih mjesec dana ali da sam ja igrač između ispadanja u skupini ili gubitka finala izabrao bi ovo prvo bez obzira na sve. Zaslužili smo da budemo prvaci i pokažamo primjerom da i mali u ovom okrutnom biznisu mogu do vrha, a ovako i sa Varom ili bez njega mali ostaju mali. Mali će izgubiti volju za ovakvim takmičenjima nakon ovog prvenstva. Da je bilo poštenja mi bi im uvijek bila zvijezda vodilja i motiv da se ipak može doći do vrha kada se igra sa srcem i dušom a ne samo sa znanjem. Bit ću ponosan na njih ali ako je meni ovako neznam kako je njima.