Ernst Röhm bio je dugogodišnji vjerni Hitlerov prijatelj, najzaslužniji za njegovo dovođenje na vlast. Na današnji dan 1934. u krvavoj čistki nazvanoj Noć dugih noževa obračunao se s njim i njegovim sljedbenicima
Svi su ga zvali 'Führeru', on ga je zvao 'Adolfe': Bili su najbolji prijatelji, a onda ga je dao ubiti
Bila je to noć kad su se nacisti međusobno obračunali.
Naime, krvoproliće koje je Hitler naredio na 30.lipnja 1934. bio je njegov konačni korak ka apsolutnoj vlasti. Najveća žrtva čistke među nacistima bio je Hitlerov dugogodišnji prijatelj Ernst Röhm.
Na jednoj strani nalazio se Röhm i njegova milijunska paravojna nacistička organizacija zloglasni SA( Sturm Abteilungen - Jurišni odredi) koji su pomogli Hitleru doći na vlast. S druge strane bili su Hitlerovi vjerni suradnici Joseph Goebbels, Hermann Göring, Heinrich Himmler i SS odred.
U pokolju poznatom kao Noć dugih noževa i kao Operacija Kolibri nitko nije pošteđen.
Hitleru se nije sviđala ambicioznost i rastuća nezavisnost i bahatost pripadnika SA. Naime, nasilni “smeđekošuljaši” su se osilili, stanovništvo je strahovalo od njih jer su nerijetko provodili svoj red na ulicama Njemačke. Zapravo, otkako je došao na vlast, SA odredi Hitleru više nisu bili potrebni.
Jedini koji je Hitlera zvao po imenu
Nije želio dijeliti vlast u Njemačkoj, a znao je da neće moći zagospodariti vojskom sve dok nedisciplinirani SA odredi postoje. Odlučio se obračunati sa svim neistomišljenicima, jednostavno ih se odlučio zauvijek riješiti. U borbi za apsolutnu vlast nije se libio likvidirati ni svog dugogodišnjeg vjernog prijatelja Ernsta Röhma, čelnika SA koji je uz njega bio od samih početaka i koji je bio jedini koji ga je zvao po imenu.
Dok su drugi pokorno i ponizno govorili "Moj Führeru " Ernst ga je zvao "Adolfe!" No,dugogodišnje prijateljstvo ipak nije spriječilo Adolfa da ga likvidira.
Röhm je, naime, zahtijevao da se SA odredi koji su brojali oko tri milijuna pripadnika uključi i u sastav njemačke vojske, i da svi zadrže svoje činove. Da njegovi jurišnici postanu regularna njemačka vojska. Hitler je bio i pod pritiskom industrijalaca koji su prezirali Jurišne odrede.
Odlučio je riješiti se Röhma jer "bandi homoseksualaca, nasilnika i pijanaca ne bi smjelo biti dopušteno da budu dio njemačkog naoružavanja."
Također, protiv Röhma, inače deklariranog homoseksualca, su radili drugi visokorangirani nacisti poput zapovjednika SS-a i Gestapa Heinricha Himmlera. Hitlera su uvjerili da mu Röhm cijelo vrijeme radi iza leđa, predočili mu lažne dokaze i on je naredio odmazdu. A ona je bila krvava.
Pripadnici SS -a odred Totenkopf (Mrtvačka glava) i tajne policije Gestapo likvidirali su oko 85 visokih časnika SA uključujući samog Röhma, a uhićeno je oko 400 osoba.
Ako trebam biti ubijen neka me likvidira Adolf Hitler!
Hitler je osobno upao u Röhmov apartman i zatekao ga sa ljubavnikom u krevetu. Naredio je da mu se stave lisičine i da se odmah odvede i do daljnjeg zatvori u samicu. Šokirani Röhm svog starog partijskog kolegu i najvećeg “prijatelja” nazvao je izdajicom, životinjom, luđakom i nezahvalnikom. Röhma su odvezli u zatvor Stadelheim.
Hitler je mislio da će pokazati samilost prema nekadašnjem najbližem suradniku time što je naredio jednom od svojih SS pobočnika da na Röhmovom stolu u zatvorskoj ćeliji ostavi revolver sa jednim metkom u cijevi. Želio je da Röhm izvrši samoubojstvo. SS-ovci su mu rekli da ima deset minuta da se ubije ili će ga ubiti oni.
Röhm je, međutim, bez trunke predomišljanja rekao: “Ako trebam biti ubijen neka me likvidira Adolf Hitler!”. Prkosno je rastvorio košulju na prsima. Ustrijelili su ga na mjestu.
Tako se Hitler samo jednim potezom riješio opasnog rivala, a usput je odglumio rješavanje pitanja homoseksualnosti u stranci, o čemu je brujala njemačka javnost.
U javnosti su Röhm i ostali SA pripadnici prikazani kao homoseksualci, kao banda ratnika bez morala pa su tako ubojstva opravdana kao "čišćenja od homoseksualizma". U govoru deset dana kasnije Hitler je aludirao na Röhmovu seksualnu orijentaciju i objasnio narodu da je čistka bila potrebna kao obrana od izdajica. Hitler je pred Nijemcima opravdao ubojstva i lažnim tvrdnjama da je vodstvo SA pripremalo državni udar.
Hitler je naredio likvidaciju i ostalih kritičara njegovog režima. Tako je Gestapo ušao u ured Ericha Klausenera, vođe Katoličke akcije i ustrijelio ga za njegovim radnim stolom.
Slučajna žrtva
U tom bjesomučnom pohodu bilo je i slučajnih žrtava. Ugledni glazbeni kritičar Willi Schmid nastradao je ni kriv ni dužan jer se tako zvao. Zamijenili su ga za osobu istog imena i prezimena. Pripadnici SS-a pozvonili su mu, a kad im je otvorio vrata svog doma nasilno su ga odveli. Iza sebe je ostavio suprugu i troje maloljetne djece.
Kad su shvatili svoju grešku njegovo tijelo je poslano njegovoj udovici u zatvorenom lijesu s nalogom da se lijes ne smije otvarati. Hitlerov bliski suradnik Rudolf Hess posjetio je obitelj nekoliko dana kasnije, izrazio žaljenje i ponudio im mirovinu. Udovica je s djecom poslije emigrirala u SAD.
Britanske novine hvalile akciju
Britanski Daily Mail nakon smrtonosne Hitlerove čistke 2. srpnja ovako je pisao:
"Herr Adolf Hitler, njemački kancelar, je spasio svoju zemlju. Brzo i neumoljivo spasio je Njemačku od ljudi koji su postali opasni za jedinstvo njemačkog naroda i države. Brzinom munje uklonio ih je iz vlasti, dao uhititi i pogubiti. Imena ljudi koji su strijeljani prema njegovim zapovijedima već su poznata. Hitlerova ljubav prema Njemačkoj trijumfirala je nad privatnim prijateljstvima i vjernosti prema prijateljima koji su stajali s njim rame uz rame u borbi za njemačku budućnost."