Sve što je novo i što me plaši potiče moju kreativnost

Jedno od najvećih imena svjetske indie scene Zola Jesus vraća se u zagrebačku Tvornicu. Od kada se na sceni pojavila 2009. godine s debitantskim albumom “The Spoils” ova indie heroina, Amerikanka ruskih korijena pravog imena Nika Roza Danilova, počela je skretati pažnju na sebe i osvajati kritiku i fanove. Ukupno sedam izdanja koji su postepeno označavali razvoj od lo-fi prema eksperimentalnom elektro popu, zaključuje najnoviji album "Taiga" objavljen prošlog listopada, a u sklopu promocije tog uratka dolazi u Zagreb. Osim u svijetu glazbe, Zola Jesus uživa i veliki ugled u svijetu mode i umjetnosti, a sve će se to spojiti u liku mlade talentirane Zole na pozornici Velikog pogona zagrebačke Tvornice kulture u petak 20. ožujka. 

Nakon svih eksperimentiranja, na novom albumu "Taiga" glas je u fokusu, kako se to napokon dogodilo? Ujedno album obiluje perkusijama, pa koje nas kombinacije očekuju na zagrebačkom gostovanju?

Imala sam osjećaj da sam sa svime eksperimentirala osim s time da moj glas bude čist i u fokusu. Učila sam klasično pjevanje, pa sam dugovala sebi i svojoj strasti prema vokalu da ga napokon stavim u prvi plan. Imam talentiranog trombonista na turneji, a i perkusionist ima jako dobru postavu na pozornici, jer na ploči je toliko različitih perkusija i trebala sam nekoga tko to sve može svirati. Nova postava je drugačija od onoga što ste mogli vidjeti prošli put u Zagrebu.

Kritičari nazivaju zadnji album potpuno odvažnim i novim, a odvažno je i da si se povukla u divljinu i dom u Los Angelesu zamijenila otokom Vashon kod Washingtona da ga snimiš. Što je toliko kreativno u divljini?

Odrasla sam u ruralnom području, te je za mene divlja priroda nešto sasvim prirodno i osjećam se slobodno. Kada sam se kao odrasla preselila u grad, osjetila sam da sam izgubila tu slobodu i odlaskom u divljinu sam htjela otkriti to oslobođenje koje sam osjetila kao dijete. Osjećam da mi je boravak u divljini pomogao da slobodnije stvaram. U gradu je drugačije i tamo susrećete puno više ljudi, osobnosti i društvo ima posebnu dinamiku. O tome sam razmišljala kada sam radila na albumu.

Stalno skačeš između žanrova, lo fi , hi fi zvuka,  kombiniraš i produciraš elektroniku s indie, goth i pop utjecajima. Misliš da ćeš nekada pronaći svoj zvuk?

Mislim da me bacanje u nove situacije pokreće kao umjetnicu, kreativno negdje skočiti i pokušavati se iskoprcati iz toga, je nešto što me hrani, a mislim da se ne može raditi umjetnost u ugodnoj situaciji. Mislim da sve što me plaši i novo je potiče moju kreativnost. Rasteš i isprobavaš nove stvari i tako naposlijetku postaješ produktivan.

Kritika navodi da je sedmi album "Taiga" album koji pokazuje zrelost. Zašto ga ti ipak nazivaš debitantskim albumom?

Vjerojatno to kažem za svaku ploču koju napravim. Svaki put kad napraviš nešto novo, otkriješ dio sebe. Kada napraviš nešto novo pitaš se kako si to radio u prošlosti. I to stalno samootkrivanje zapravo znači da mi se svaka ploča čini kao debitantska. 

Uspoređuju te s Florence Welch, Joy Division, Kate Bush, kako ti opisuješ svoju glazbu i stvaranje?

Radim glazbu da se ne moram objašnjavati, a glazba valjda objašnjava sve o meni. Ne znam da li su na mene utjecale stvari koje volim, izravno ili neizravno. Ne razmišljam o tome, samo izađe iz mene, a ne pokušavam shvatiti otkud dolazi inspiracija, samo se pojavi dok pišem.