Sve ostalo je opasno: Samo su ljetne gume uistinu - ljetne!

Iako su se prošli tjedan zbog svibanjskoga snijega mnogi 'opekli' jer su na kotače postavili ljetne gume, sada je uistinu vrijeme za skidanje zimskih guma. Za razliku od njih, ljetne gume nisu obvezne pa će se neki na dotrajalim zimskim voziti dok im ne 'uzmu dušu', ne bi li tako uštedjeli novac za ljetne gume i trošak zamjene. A takva štednja može biti jako skupa, nadasve opasna i pogibeljna.

Nažalost, posvuda u EU-u osim u Italiji, glede propisa dovoljno je da guma ima minimalnu dubinu profila, a starost, namjena i druge značajke ostavljene su na volju vozača. No mnogi nisu svjesni opasnosti i nedostataka zimskih guma za viših temperatura – dužega kočnog puta, slabije upravljivosti, povećanja potrošnje goriva, brzoga habanja guma... U trećoj skupini su oni koji se odluče za gume s oznakom M + S, odnosno cjelogodišnje gume (All Season) . Za što se odlučiti?

Kvaliteta guma različita je od proizvođača do proizvođača, a zapravo najviše o nama ovise njihove performanse. Bitno je kako brinemo o njima, kako ih skladištimo, vozimo li ih s odgovarajućim tlakom zraka... A na vašu odluku možda će utjecati rezultati jednoga istraživanja, koji ukazuju na što trebaju računati vozači koji za vrućih ljetnih mjeseci voze automobile s istrošenim zimskim ili novim cjelogodišnjim gumama, u usporedbi s klasičnim ljetnim gumama. Pokus je izveden na suhoj cesti, a mjeren je kočni put od brzine 100 km/h do zaustavljanja. Prvi se automobil, s novim ljetnim gumama, zaustavio nakon 38,3 metra, a drugi se na toj razdaljini i dalje kretao na novim cjelogodišnjim gumama, brzinom 42 km/h i zaustavio se na razdaljini 46,5 metara. Automobil s istrošenim zimskim gumama je na točki gdje se prvi auto zaustavio vozio brzinom 34 km/h a njegov kočni put bio je 43,3 metra, što je bilo ipak bolje nego s cjelogodišnjim gumama, ali se ne smije zaboraviti kako se zimske gume brzo troše osobito za visokih temperatura.

Dakle, ljetna guma je jedina uistinu ljetna. Zimske gume napravljene su iz smjese koja ostaje mekana i čuva svojstva za nižih temperatura (granica je oko 7 stupnjeva), a ljetne gume rade se iz smjese koja je postojana za temperatura iznad te granice. Nova ljetna guma trebala bi, uz odgovarajuće održavanje, izdržati oko 80.000 prijeđenih kilometara. Ono podrazumijeva stalni tlak u gumama, prema naznaci proizvođača, jer to štiti gumu i omogućava joj da svoje zadaće 'odradi' najbolje, a to omogućava i smanjenje potrošnje goriva. Trebalo bi ga provjeravati jednom tjedno. Kada se taj utor na gumama istroši, gume treba 'rotirati', odnosno prednje premjestiti straga i obrnuto. To treba činiti nakon prijeđenih 12.000 kilometara.

Jednom godišnje treba i balansirati kotače, inače će automobil 'vući' na neku stranu pa tako neravnomjerno trošiti gume pa će brzo postati neupotrebljive. I amortizere je dobro provjeravati jer utječu na trajnost guma. I skladištenje ljetnih guma je presudno za njihove značajke. Za zimskih mjeseci treba držati u prostoru s približno stalnom temperaturom, bez bilo kakva utjecaja vanjskih vremenskih uvjeta.

Jednostavno je zaključiti: zimske gume u ljetnim mjesecima zapravo su velik trošak, a još veći sigurnosni rizik!. Zbog materijala iz kojih su rađene i zbog vožnje na zagrijanu asfaltu puno brže se troše i njihova struktura se mijenja pa zimi više neće reagirati kao kvalitetno skladištene i čuvane zimske gume.

Ipak, nešto nije prepušteno volji vozača: dimenzije guma moraju biti sukladne uputama proizvođača automobila i sve četiri gume moraju biti iste marke i modela, jer zbog različitih guma može doći do proklizavanja i zanošenja vozila.