dragi ljudi, najlakše je osuđivat ljude zbog njihovih postupaka. malo nas, na svu sreću, zna kako je odrastat bez roditelja, biti odbačen od onih koji bi trebali biti naše uporište tijekom odrastanja. ovaj čovjek je od prvog dana na ovome svijetu bio sam, bez pažnje i ljubavi. uspio se sam školovati i odgojiti, pokušao je stvoriti normalan život, ali je na kraju ipak "pukao". svi vi koji odmah osuđuujete zapitajte se kako bi vama bilo da niste imali roditelje, da ste živjeli u takvim uvjetima, da niste imali nikoga svog na koga ste se mogli osloniti, nikoga tko vas je vodio bar donekle kroz život, da ste bili sami na svijetu kroz djetinjstvo i pubertet... naravno da smo svi sami odgovorni za svoje postupke, ali prošlost i puno životnih stvari utječe na nas. znam ovog čovjeka i za njega mogu reći samo da je uvijek bio pristojan, miran i povučen koji se puno godina sam borio sa svojim demonima. uostalom kako uopće možete pisati takve stvari o bilo kome na temelju kratkog članka u novinama?