'Sve je to trajalo 2,3 sekunde, ali meni su se oduzele noge...'

Sve je trajalo 2-3 sekunde i sjećam se samo da su mi se oduzele noge, a onda su trnci i obamrlost krenuli prema glavi. Kao kad se u prometu nađete u smrtonosnoj situaciji pri velikoj brzini, ali sve sretno prođe, pa se tek naknadno u organizmu otpusti adrenalin, prisjetio se prošle godine u razgovoru za Express Goran Pauk kako se osjećao nakon što je s kolegom Nevenom Livajićem i Filipom Gaćinom na današnji dan 1991. godine proslavio rušenje dva aviona kod šibenskog mosta.

To se dogodilo peti dan bitke za hrvatski kraljevski grad Šibenik 1991. godine. Oba aviona JNA  tipa jastreb tako su pala, a zaslužni su za to su hrvatski branitelji Goran Pauk i Neven Livajić. Filip Gaćina je tog dana punio top Gorana Pauka, a promatrajući padanje zrakoplova, s iskrenim je oduševljenjem spontano povikao "Obadva, obadva, oba su pala!

Kultna snimka isti dan prikazana je na HRT-u te je izazvala opće oduševljenje i euforiju.

'Naglo su promijenili smjer i krenuli prema nama'

"Bili smo smješteni u vojarni Zečevica koju su naši prethodno oslobodili. Sjećam se da smo se smjestili u hladovinu jednog grma i stalno bili u pripremi da sjednemo za protuzračni top u slučaju da dobijemo dojavu o naletu aviona. Međutim, baš taj put veza nije ništa dojavila, ali smo čuli da nam se približavaju", rekao je Pauk. Paukov šogor Dražen Bilać jurnuo je prema topu 'trocijevcu' 20/3 mm, i upalio na njemu motor da bi Goranu olakšao rotaciju i nišanjenje.

"Ako se upali motor na topu to umnogome olakšava nišanjenje, jer s topom tad upravljate kao da imate joystick. Ako se ne upali motor, nišanjenje je mnogo teže i kompliciranije. Ako se motor upali cijevi se pokreću preko jednog volana, ali najkritičniji trenutak je baš paljenje motora jer se povlači konop kao na penti. Ako ne upali iz prva dva-tri pokušaja velika je mogućnost da će se 'presaugati' i od motora nema ništa", rekao nam je Pauk koji se sjeća kako su dva aviona prelijetala iznad mora ali su naglo promijenila smjer i krenula prema njima.  

"Počeli su pucati, pa smo pomislili da gađaju naš položaj, ali su zapravo ciljali prema susjednoj posadi i oni su spasili žive glave tako da su se bacili na zemlju. Naravno, to smo shvatili tek kasnije", ispričao je Pauk koji se skoncentrirao nastojeći uhvatiti jednog od njih koji je počeo ponirati prema njima. 

"To je trajalo nekoliko sekundi, ali mojim kolegama iz posade činilo se da ciljam satima", uz smijeh je pričao  Pauk, kojem je municijom top punio tada 23-godišnji Filip Gaćina. Gledali su u avion i čekali paljbu usput pazeći da ih top koji se okreće ne zakvači po nogama. 

'Nikako ne mogu prežaliti smrt mladog Gaćine'

"U jednom trenu sam hvatajući avion u križ nišana opalio jedan dugi rafal. Inače, ovaj top  ispaljuje 11 metaka u sekundi i uz pomoć cijele topovske baterije, ako smo koordinirani, stvara gustu mrežu metaka na nebu", protumačio je Pauk, koji je naučio vrhunski nišaniti iz takvog topa za vrijeme služenja JNA u Mostaru. 

"Samo koju sekundu kasnije on je opalio po nama, ali ja to nisam registrirao jer sam bio skoncentriran na nišanjenje, jer se nakon ispaljenih rafala oko mene stvorio gusti dim. U međuvremenu avioni su odletjeli u pravcu rta Kremik, a ovaj na kojeg sam ja pucao je produžio prema moru i po nekim informacijama i pao u more negdje u pravcu otoka Žirje. Drugog je uhvatio Neven Livajić sa svojom "strelom" i sve je ostalo povijest", ispričao je Goran Pauk, koji i nikako ne može prežaliti tragičnu smrt svog mladog suborca Filipa Gaćine čiji je uzvik 'Oba su pala' najavio pobjedu u Domovinskom ratu.

Snimku prvi put vidjeli nakon nekoliko mjeseci

Sve je snimio kamerom Ivica Bilan, koji je jednom ispričao da je imao povjerenja u posadu i znao je da bi, ukoliko naiđu avioni, mogao snimiti događaj za povijest. To se i dogodilo. Nažalost Filip Gaćina poginuo je nakon rata, 19. rujna 1998. godine kao djelatnik 'Mungosa', dok je razminiravao teren.  
Prema Paukovim riječima, susreo se sa suborcem Nevenom Livajićem koji je nekoliko sekundi kasnije srušio drugi avion. Livajić danas živi u Zagrebu i bavi se ulaganjima u turizam. Ni Pauk ni Livajić nisu imali pojma da je cijeli događaj snimljen kamerom, a snimku je prvi put vidio tek nakon nekoliko mjeseci. Nisu bili ni sigurni da su baš oni srušili avione, ali im je to javio njihov zapovjednik Bore Skorić.  

"Bio je to spoj ciljača, snimača i vikača koji teško da se može ponoviti", završio je Pauk.