Sve dolazi s godinama, gluposti iz prošlosti naučile me pameti

- Bila je ovo godina za pamćenje, najbolja u mojoj karijeri. Osvojio sam naslov prvaka, igrao finale kupa, standardan sam u postavi, ušli smo među 32 momčadi u Europskoj ligi, izborili Ligu prvaka, upisao sam i nastupe za reprezentaciju... Ne znam što bih više poželio u 2019., osim da se ponovi sve isto, pogotovo jer nije bilo ni ozbiljnijih ozljeda. Eto, možda tek da se izborim za standardno mjesto u reprezentaciji – zaželio je centarfor AEK-a Marko Livaja, svjestan koliko je teško izboriti mjesto u reprezentaciji koja je osvojila srebro na Mundijalu.

- Slažem se da je konkurencija jaka, da ima puno kvalitetnih napadača, ali svatko od nas ima svoje prednosti i kvalitete, i na izborniku je da odluči kakav mu profil igrača treba za koju akciju, i za kakvog protivnika. Moje je da igram i da se nadam pozivu, i da iskoristim priliku ako je dobijem.

U nekim ranijim prilikama Marko ne bi bio ovako odmjeren u izjavama.

- Sve dolazi s godinama i iskustvom, neke gluposti iz prošlosti su me naučile pameti. Nema smisla nametati se preko novina, izbornik zna i gdje igram, i na kojoj poziciju, i što mu mogu dati, i na njemu je da odluči trebam li mu ili ne.

'Ako me nećete, idem dalje'

Grčka liga je poprilično komplicirana, kako zbog odnosa unutar Saveza i između klubova, tako i zbog čestih promjena u snazi momčadi. Dugu dominaciju Panathinaikosa i Olympiakosa sada je poremetio Markov AEK.

- U ligi je 6-7 jako dobrih momčadi koje mogu pobijediti svakoga i nigdje nije lako uzeti bodove. Liga je jaka, dosta se ulaže, evo, PAOK, Olympiakos i mi smo u Europi...

Iako je tek nedavno proslavio 25. rođendan, Marko je već dugo u seniorskom nogometu i jako je puno iskustva za njim. Iz Hajduka je sad već prije osam godina prešao u Inter, od tada je promijenio osam klubova, što na posudbama, što u pravim transferima, igrao je u četiri države, no nigdje ovako dobro kao u Grčkoj.

- Sve je stvar prilike koju dobiješ ili ne. Igrao sam ja i prije dobro, recimo u Las Palmasu sam dao osam golova u prvom dijelu sezone, ali je predsjednik želio svog, domaćeg napadača, a ja nisam želio sjediti na klupi. Ok, ako me nećete, idem dalje. Ne tražim ništa nego poštovanje, a oni su za mene tražili odštetu 10 milijuna eura, a držali su me na klupi. Zvao me Majstorović iz AEK-a, rekao sam da ću doći, iako to nije isti nivo kao Španjolska, ako će mi garantirati da ću igrati. Iskreno, nije mi se više ni ostajalo, dojadila mi je borba za opstanak, želio sam se boriti za trofeje i igrati Europu. Ispao je fenomenalan potez – kaže Marko, koji ne razmišlja o koraku naprijed.

- Ne opterećujem se uopće s transferom, prezadovoljan sam u Grčkoj, ovdje je život jako lijep, već smo se navikli na Atenu, kćerka je krenula u vrtić, već pomalo uči i grčki jezik..., stvarno bih bio nezahvalan kad bih rekao da nam ovdje nije dobro i da želim otići u drugu sredinu, pogotovo jer svake godine konkuriramo ili za Ligu prvaka, ili Europsku ligu. Ove sezone nismo tako dobri, nismo pogodili s pojačanjima, ali ima još puno do kraja sezone...

Za Božić uz obitelj i "Četiri kafića"

Svaki slobodan trenutak Marko provodi u krugu obitelji, no božićno – novogodišnji praznici rezervirani su za posjet Splitu i nastup na humanitarnom malonogometnom turniru ''Četiri kafića – Memorijal Dino Petrinović''.

- Ja sam dijete Splita, znam što ljudima znači ovaj turnir, i zbog toga se redovito odazivam. Da igram u Barceloni, ja bih dolazio na turnir, i tu se ništa neće mijenjati dok god mi obveze dopuštaju – kaže Marko, koji redovito prati i što se događa u njegovom Hajduku.

- Baš me rastužila vijest da je preminuo šjor Stanko Poklepović. Kratko me trenirao kad sam tek ulazio u prvu momčad, ali i u to malo vremena se od njega moglo jako puno naučiti. A Hajduk 'ko Hajduk, svake godine ista priča, najavljuje se borba za naslov prvaka i borba za Europu, a jedva da su šesti na tablici. Ne znam što bih rekao. Sjećam se kad sam ja ulazio u momčad, a igrali su tada i Subašić, Strinić, braća Sharbini..., kakva su to bila imena, kakva je to bila momčad. A sad?! Hajduk se mora boriti za naslov prvaka svake godine, sve ispod toga nije prihvatljivo i nije normalno, a tko griješi, i zbog čega već 13 godina nema titule, to nije pitanje za mene...