U HR Šumama se svakaj i svakak radi i posluje, a ponajmanje normalno. Od krađe drva znane pod nazivom neevidentirana sječa, neovlaštenog snižavanja klase drva, naručivanja nepotrebnih radova, sukoba interesa prilikom pripreme, izvođenja i nadzora radova i njihova provođenja na nestručan način, podnošenja netočnih poslovnih izvještaja pa sve do pogodovanja pojedinim velikim kupcima drva, izvanugovornim odgodama plaćanja i otpisima dugova u pozamašnim iznosima. Prema podacima samih HR šuma, u državnim se šumama posiječe oko 5,4 milijuna m3 bruto drva godišnje, dok se prema podacima prve nacionalne inventure šumskih resursa, projekta plaćenog iz državnog proračuna koji je koštao više od 20 milijuna kuna, posiječe i 7,3 mil. m3 bruto drva što upućuje na činjenicu da oko 1,6 mil. m3 neto drva u vrijednosti oko 560 milijuna kuna (uz prosječnu cijenu drva od 350 kn/m3) nestane i na tržište ulazi putovima gospodnjim. A neobičan je detalj i prosječna cijena drva od 350 kn/m3, kao da uopće nemaju kvalitetnijeg drva za daljnju preradu. Teško objašnjivo, kad je cijena kubičnog metra najmanje vrijednog ogrjevnog drva, ovisno o mjestu prodaje i stupnju prerade (metrica ili cjepanica), između 300 i 450 kn/m3, dok, primjera radi, cijena najvrednijeg tehničkog drva prelazi 1000 kn/m3, a na međunarodnim licitacijama i 7500 kn/m3. Polovica drva, glede kvalitete i vrijednosti je niže vrijednog ogrjevno drvo, a drugu polovicu je više vrijedno tehničko drvo, tako da je vrlo nejasno kako HR šume uspiju postići tako nisku prosječnu cijenu...