tri puta sam imala neke "kontakte"-prvi-kad mi je poginula najbolja prijateljica, bila sam djevojčica u dobi od 14 godina a ona je imala 12. Danima sam plakala i očajavala-jedne noći sanjam da ona dolazi k meni, sretna i nasmijana, govori mi kako joj je gore lijepo, kako je predivno ali me moli da prestanem plakati jer je jako bole moje suze. I to bi za mene sve završilo kao san da nije iduće jutro njena mama koja je došla kod moje na kavu spomenula kako je sanjala svoju kćer i izrekla potpuno iste riječi s kojima se meni obratila u snu,čak je opisala i haljinicu koju je nosila. Tad smo se zaklele da više nećemo plakati. Drugi put-znam da nisam sanjala-bila sam potpuno budna-imala sam susret sa pokojnom bakom. Baku sam doslovno obožavala. Trebala je doći k meni u babine s mojim roditeljima nakon rođenja moje curice. Na žalost ona umre od infarkta 26.07-na današnji dan, a ja rodim 03.09. Tjedan dana nakon dolaska kući, oko jedan u noći budi se moja beba, ja je uzimam u naručje sjedam na krevet i podojim. Vratim je u krevetić i legnem. U tom trenu čujem škripu vrata-okrenem se i vidim-baku, ali kao sjenu koja se naginje nad krevetić i bebu.Strahovito sam se uplašila i obraćam joj se riječima:Bako, molim te nemoj joj nauditi. Ona se samo nasmješila, dotakla bebino čelo usnama, zatim moje-kunem se da sam osjetila lak dodir i nestala. Drmam muža, budim i kaže on kad se probudio da sam bila bijela poput krede,Ja suvislog objašnjenja za ovo nemam.