Hrvatski sportaši su slabe psihicke naravi i samopouzdanja i u važnim trenucima nemaju koncentraciju. To su trenuci kada se utakmica lomi ili riješava. Ako pratite sport znat cete o cemu govorim. Nogomet, Košarka, Veterpolo, Rukomet, Tenis,,u svim tim loptackim sportovima Hrvatska ima manje uspjeha nego što po kvaliteti zaslužuje, a to je zahvaljujuci lošoj psihickoj pripremi. Samo hrvat može da promaši oba slobodna bacanja za pobjedu u zadnjim sekundama na Euru, kao što je se desilo Bojanu Bogdanovicu ili Ante Tomiću. Samo hrvati mogu na 2 utakmice zaredom da izgube na penale pritom postignu 3 od 10 penala, što se desilo našim nogometašima na nedavnom turniru u Kini. Samo hrvat može da promaši dva sedmerca u zadnjim minutama važne polufinalne utakmice (Horvat) protiv Norveške. Samo hrvati mogu da prime koš 0,5 sekundi prije kraja preko cijelog terena dok su slavili prethodni koš (Kecman), pa koš Đorđevića preko ruku u zadnjoj sekundi. Samo hrvatski teniser može da prospe 5-6 meč lopti na grand Slamu (Čilić),,,itd itd, lista je podugačka i to nikako nije normalno i problem je psihe ali struke ponajviše, koja nema nacina da igrace pripremi u glavi. Zašto naš najbolji igrač Duvnjak u polufinalnoj utakmici pogodi 4 stative? Nije to nesreca nego poblem je glava. Zašto on kao naš najbolji igrač ne preuzima ogovornost, kao nekada Dražen Petrović, pa da sam uzme i izvede sedmerac nego kao jajara se krije i bježi od odgovornosti pa onda Zlaja ispašta? Ima mnogo pitanja.