'Suprug je desetljećima tragao za svojom majkom. Preminuo je i nije dočekao njezin povratak'

Eto, nakon 33 godine posmrtni ostaci moje svekrve Terezije Klaić vratili su se u Hrvatsku i bit će pokopana u Lipiku. Identifikacija je bila emotivna i teška, ali laknulo mi je. Žao mi je samo što moj suprug Dragan nije doživio povratak njezinih ostataka u Hrvatsku. Tražio ju je desetljećima, posjetio njezin grob u Banjoj Luci, a zadnja želja bila mu je da dostojno pokopa mamu.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:28

[TOP 3 VIJESTI DANA] Tražili su je od 1991.: ’Suprug je desetljećima tragao za svojom majkom, preminuo je i nije dočekao njezin povratak' | Video: 24sata/Video

Obećala sam mu da ću to riješiti do kraja i drago mi je što sam ispunila svoje obećanje, govorila nam je danas na zagrebačkoj Šalati uplakana Marija Klaić. Na identifikaciju posmrtnih ostataka, koji su nakon intenzivnog višegodišnjeg angažmana Ministarstva hrvatskih branitelja iz Banje Luke napokon dovezeni u Hrvatsku, stigla je u pratnji kćeri Ivane Grgić. Uzbuđena, potresena i uplakana, kratko nam je zahvalila i rekla kako je njezina svekrva bila jako dobra žena koja zaslužuje biti pokopana u svom Lipiku koji nije željela napustiti.

S njezinim suprugom Draganom, zvanim Miškec, razgovarali smo 2017. godine. U emotivnoj ispovijesti prisjetio se njihova susreta u rujnu 1991. godine, kad ju je posljednji put vidio.

- Bila je nasmijana i pekla mi je palačinke. U jednom trenu me upitala što će od svega toga biti jer je rat na vratima. Ona i tata živjeli su na početku Lipika okruženi pretežno Srbima. Pokušavao sam je nagovoriti da tata i ona napuste Lipik, no ona je to odlučno odbila. Ponavljala je da njima nitko ništa neće, a kad je naša Hrvatska vojska izvlačila ljude iz Lipika, tata i mama nisu htjeli napustiti svoj dom - ispričao nam je Klaić.

Tek je kasnije saznao da su na podrum njihove obiteljske kuće bacili bombu i da je ranjena.

Odvela je vojska

- Otac mi je ispričao da su u podrumu s majkom bile još dvije žene, također ranjene. Vojska, pretpostavlja Banjalučki korpus, izvukla ih je iz podruma i ubacila u kamion. Tata je pitao kamo je voze, a oni su odgovorili kako je voze u njihovu bolnicu na sigurno. Rekli su još: 'Budite sretni što smo mi naišli ovuda, oni što idu iza nas sve redom kolju'. Oca su odvezli na Bijelu stijenu, pa u logor Bučje i najzad u Staru Gradišku, odakle je razmijenjen - prisjetio se Dragan.

Njezin je nestanak prijavio Crvenom križu. Tražio ju je i preko Udruge nestalih i poginulih branitelja i civila Požeško-slavonske županije. Poslali su desetke upita svim relevantnim službama, za Draganovom majkom tragali su posvuda. Neki nisu ni odgovorili, a oni koji jesu napisali su da to nije u njihovoj moći. Dragan se nije pomirio s takvim odgovorom, nego je nastavio tražiti. Predsjednik Udruge civilnih invalida i stradalnika Domovinskog rata Požeško-slavonske županije Dinko Miovec je, posredstvom poznanika, došao do informacije da je Draganova majka pokopana u Banjoj Luci. Uspio je dobiti i izvod iz matične knjige umrlih.

U dokumentu piše da je u Zavodu za rehabilitaciju u Banjoj Luci umrla Reza Klaić, i to 29. prosinca 1992. godine, te da je 12. siječnja 1993. pokopana na Gradskom groblju u Banjoj Luci. To je bilo sve što je Dragan imao. Uz pomoć 24 sata i ljubaznog osoblja Gradskoga groblja Pobrđe u Banjoj Luci, koje je utvrdilo da je u tom grobu uistinu pokopana Tereza Klaić, Dragan je u prosincu 2017. došao na majčin grob. Na grobu, a riječ je o ledini jer nema obilježja, koji nitko nije obilazio samo je košena trava. Dragan je položio bijeli cvijet i zapalio lampion. Kleknuo je, pomolio se i poklonio svojoj majci koju je tražio više od dva desetljeća.

Posjetio majčin grob

- Teško mi je u srcu, ali i ipak malo lakše jer ti mogu donijeti cvijeće i zapaliti svijeću. Vjerujem da će doći vrijeme da te vratim kući, u tvoj i naš Lipik. Javit ću tvojim unucima da sam te pronašao, i njima će biti drago da ti dođu i donesu cvijeće - kroz suze je na majčinu grobu govorio Dragan.

Od djelatnika groblja naručio je da na mjesto gdje leži njegova majka postave križ s njezinim imenom i prezimenom. Preminuo je, iznenada, tri godine kasnije. Njegovu želju da majčine posmrtne ostatke vrati u domovinu ispunila je njegova supruga. Uz Tereziju, na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu ovoga je tjedna identificirano još petero ljudi nestalih u Domovinskom ratu. U ponedjeljak su identificirani posmrtni ostaci troje pronađenih i ekshumiranih na području Ličko-senjske i Zadarske županije, dok su jučer identificirani posmrtni ostaci dvoje ljudi pronađenih i ekshumiranih na području Sisačko-moslavačke županije. Obje završne identifikacije organiziralo je Ministarstvo hrvatskih branitelja, a ministar Tomo Medved naglasio je kako od traganja za nestalima neće odustati bez obzira na to o kakvim se zamršenim i kompleksnim slučajevima radilo.

'Nastavljamo u našim naporima'

- Nećemo posustati u našim naporima u traganju za osobama nestalima u Domovinskom ratu - to je naš prioritet i naša dužnost. Ovaj tjedan identificirali smo šest osoba nestalih u Domovinskom ratu, čime su njihove obitelji, nakon više od tri desetljeća, pronašle svoj mir i imat će mjesto na kojemu mogu zapaliti svijeću svojim najmilijima, što zaslužuju sve obitelji i svi naši nestali - rekao je ministar Medved.

RH TRAGA ZA JOŠ 1.797 NESTALIH Medved: 'Identificirali smo još šest nestalih iz Domovinskog rata. Nećemo nikada posustati'

Naglasio je ustrajnost i predanost Ministarstva hrvatskih branitelja u traganju za nestalima i pohvalio međuresornu suradnju nadležnih tijela i službi, kao i suradnju s obiteljima i udrugama koje ih okupljaju. U ovom trenutku Hrvatska traga za 1797 nestalih u Domovinskom ratu.

Predsjednik Udruge civilnih invalida i stradalnika Domovinskog rata Požeško-slavonske županije Dinko Miovec posebno se želio zahvaliti Marku Jurišiću iz sarajevskog parlamenta i velikom borcu za hrvatski narod u Republici Srpskoj, te Matthewu Hollidayu, predsjedniku ICMP-a za bivšu Jugoslaviju, te djelatnicima Gradskoga groblja Banja Luka.