Superbaka Darinka (89): 'Ja sam mljekarica već 80 godina'

Kada danas pomislim na te dane, razmišljam kako smo sve to mogle izdržati - raditi u polju, sabirati sijeno, musti, kilometrima nositi mlijeko kupcima... Katkad me snađe suza kako smo teško živjeli, no tada mi je to sve bilo tako prirodno i normalno i sve sam radila sa željom, prisjeća se Kastavka Darinka Brnja (89) dana kada je bila mljekarica.

Pokretanje videa...

01:04

Video: 24sata/pixsell

Ova baka jedna je od preostale tri živuće ‘mlikarice’ iz Primorsko-goranske županije. Mljekarstvom se počela baviti još kao desetogodišnja djevojčica, pomažući svojoj pokojnoj majci Josipi, u čije vrijeme 40-tih godina tom se kraju mljekarstvom bavilo preko 100 mljekarica.

- Tada su još postojale granice kojih danas nema i da bi se prešle morao se imati pasoš, a kako sam ja bila mala i nisam ga imala, skrivala bih se medu ženama da me straža ne spazi i tako pomagala u nošenju ‘mlika’ u okolna sela od Marčelja i Klane do Škalnice - prisjeća se majka dvoje djece i baka četvero unuka i devet praunuka, koja će u listopadu proslaviti 90. rođendan.

Svoju prvu kozu, priča, dobila je na poklon od roditelja kada se 1951. godine sa suprugom iz Kastva preselila u Podhum ponad Rijeke.

- Ta koza, jedan stol, šparhet i krevet je bilo sve što smo tad imali, a sve što imamo danas stvorili smo sami. U našoj kući nikad nije bilo zidara, sve smo gradili svojim rukama, miješali i nosili beton. Muž mi je bio jako vrijedan - sa sjetom u očima prisjeća se energična bakica, koja je od mljekarstva odustala 2000. godine kako bi se brinula o pokojnom suprugu koji je tada obolio na srce.

Po dolasku u Podhum s vrijednim je suprugom ubrzo nabavila i tele, koje su jednako brzo zamijenili za kravu. Kada se ona otelila posao je krenuo “cvasti”, prisjeća se Darinka.

- Nikad nisam imala budilicu, već me budila susjeda svako jutro u 4 i 30. Pomuzla bih koze i krave, okupila se s ostalim mljekaricama, stavila nekad i do 24 litara mlijeka na leđa te krenula pješice, ‘put pod noge’, kroz polja i preko jezera. Hodala bih po sat i pol do Rijeke gdje sam godinama opskrbljivala stanovnike cijele jedne zgrade. Oni bi pred vratima ostavili svoje posude, ja bih ih napunila mlijekom, a platili bi mi krajem svakog mjeseca - priča Darinka. Kroz smijeh se prisjeća da su ona i ostale mljekarice bile presretne kad do Rijeke počeli voziti kamioni jer su tada mogle stopirati umjesto da pješače sat i pol.

- Kasnije sam opskrbljivala i lokalne mljekarne u Dražicama. Sjećam se da sam tad zarađivala više od supruga koji je radio kao kondukter i kojemu je plaća bila tri, a meni čak pet tisuća dinara - smije se Darinka, koja i danas svježim mlijekom opskrbljuje nekoliko majki s malom djecom iz sela. Iako ima 89 godina, ova marljiva žena i dalje sama obavlja sve kućanske poslove, sadi svoj vrt, priprema domaće sokove, pekmeze, sir i vino, brine o 80 kokoši, 30 pilića te Rogači, Beloj i Krpici, kako od milja zove svoje tri koze. Štoviše, kada joj zatrebaju namirnice sjedne na svoj bicikl i odveze se do obližnjih Dražica gdje kupi što joj treba i laganom vožnjom vrati se kući.

- Ne znam u čemu je tajna moje mladolikosti. Jedem kad mi se jede, spavam kad mi se spava, ali znam da ne mogu dugo ležati i da je u radu spas. Uvijek ima nešto za raditi, a da ne opterećujem druge, uradim to sama, iako mi kćer Sonja (64) puno pomogne. Jedno je sigurno, u glavi sam još uvijek bistra i ‘ne bi me vrag prevario’ - šali se simpatična i vitalna Darinka dok nas nudi svojim domaćim kozjim sirom i vinom, koje, iako pije neke lijekove, kaže, ponekad kapne u čaj.

VIDI OVO: 20 najfascinantnijih svjetskih prirodnih ljepota.