'Suigrači mi na treninge dolaze bosi, ljudi iskaču iz autobusa...'

Što sam znao o Bangladešu? A, iskreno, i ne baš puno. Bilo je 'Oš, neš', Bangladeš', javio nam se hrvatski nogometaš Miroslav Prkić (26) kojega je nogometni kruh odveo u spomenutu azijsku zemlju. Kaže, barem 500 ljudi zvalo ga je nakon što je pristao na to.

Postao je Vinkovčanin prvi Hrvat koji je zaigrao u toj egzotičnoj ligi. Malo je prije puta "prosurfao" internetom, skupio hrabrost, sjeo na avion i odletio u avanturu života.

- Baš avanturu. Pripremao sam se, čitao o zemlji, ali ništa me nije moglo pripremiti na ono što sam tamo zatekao. Siđem s aviona i prvo što vidim je da su ljudi uglavnom bosi, nisam mogao vjerovati. Došao sam u klub Bangladesh Police na poziv trenera Nikole Vitorovića kojeg sam upoznao dok sam igrao u Austriji - objašnjava napadač pa dodaje:

- Kao što i ime kluba sugerira, naš klub drži policija. Predsjednik je glavni čovjek policije u državi, dopredsjednik, tajnik, svi su oni velike face tamošnje policije. Igrači-policajci? Da, bilo je i toga. Nekoliko ih je uoči sezone došlo na probu u klub, ali mislim da će zadržati jednog ili čak nijednog.

Bangladeš je jedna od najsiromašnijih država svijeta. Po površini su 91. zemlja na svijetu, a po mnogoljudnosti, nevjerojatno - osmi. Donosi to brojne probleme.

- O, da. Pa tamo prometna pravila i znakovi ne postoje. Čega sam se ja tamo sve nagledao... Ako se vozite busom i jedini ste koji izlazite na toj stanici, bus neće stati. Vozač će vam otvoriti vrata u vožnji, a vi morate iskočiti van. Trake na cesti ne postoje, svatko tjera svoje. Teško je i nama igračima nekad doći na trening. Na putu do igrališta jedna je uska uličica koja je teško prometna, ali dosjetili smo se kako riješiti taj problem. Jednom bosonogom dječaku od, recimo, desetak godina, damo niti kunu da regulira promet. Da, dobro ste čuli, tamo prometni policajci ne postoje. Bilo tko može regulirati promet i to se poštuje! Dječak samo stane nasred ceste i blokira ostale automobile kako bi mi mogli na trening - u dahu priča Prkić.

Ipak, u Bangladešu caruje korupcija. Među deset su najkorumpiranijih država svijeta. Pa kakva je onda policija, moramo upitati?

- A evo, zasad je dobro, haha. Imam 3000 dolara mjesečno i sve sjeda redovno, "da kucnem". 

Policijski klub, teško nam je to zamislivo iz hrvatske perspektive. Pa tko je kao da MUP ima svoj klub u HNL-u. S obzirom na popularnost naših "plavaca", teško da bi oni imali previše navijača. A imate li ih vi?

- Na prijateljskim utakmicama bilo je 700-800 ljudi, ali malo je to. Pa drugi klubovi imaju po 20.000 navijača na utakmicama. Izgleda da ni ovdje policija nije najpopularnija - priča nam Miroslav kroz smijeh pa nešto ozbiljnije dodaje:

- Ali dobro je, klub je tek ušao u prvu ligu. Nismo loši, za sredinu tablice. U najboljim klubovima stranci mogu dobiti i do 10-15 tisuća dolara mjesečno, ali to je već drugi svijet.

A kakvi su suigrači?

- Trude se. Nisu dobri ni tehnički ni taktički, ali za njih nema izgubljene lopte. Dosta su čudni. Ako je utakmica u 16 sati, oni dolaze 20 minuta ranije. Pa to je u Europi nezamislivo. Trening nam bude u 15 sati, a oni ležerno dolaze tri minute ranije, ali kad dođu na travnjak idu kao na baterije. Nije lako treneru, neki od mojih suigrača nikad nisu radili profesionalnim režimom, ne znaju napraviti ni neke osnovne vježbe koje se kod nas uče u pionirima - kaže nam Prkić pa otkriva nevjerojatne anegdote.

- Naš klub stacioniran je u Dhaki, gradu od 15-ak milijuna stanovnika. U cijelom tom gradu samo jedan čovjek prodaje originalne kopačke. Neki moji suigrači igraju u jeftinim kopijama, a neki na treninge dolaze i bez čarapa, bosi. A znate čega tamo nema? Nitko, ali baš nitko, nema tetovaže. Pogađate, ja imam na ruci i oni su time opčinjeni. Već me nekoliko suigrača pitalo boli li to, diraju moju tetovažu, žele i oni to napraviti, haha.

Bangladeš je, prema ovim pričama, cirkus. A što je s prvenstvom?

- Trebalo je početi u 12. mjesecu, a ja vam se javljam iz Hrvatske. Razlog? Prvenstvo je odgođeno za veljaču, iza Nove godine ponovno idem tamo. Odgođeno je, službeno, jer se klubovi nisu mogli dogovoriti oko nekih stvari, Neslužbeno, jednog njihovog velikog nogometnog čelnika privode pa je malo zapelo. Slično kao kod nas je l'' - završio je simpatični napadač.