Svjedok na suđenju Hadžiću: Tukao me i Željko Ražnjatović

Suđenje skladištaru iz Pačetina Goranu Hadžiću nastavlja se iskazom prvog svjedoka Tužiteljstva Zlatka Antunovića iz Erduta, koji je svoje svjedočenje počeo u utorak. Na početku je tužiteljstvo zatražilo puštanje snimke na kojoj je Antunović prepoznao pravoslavnu crkvu u Dalju i razorenu policijsku postaju. 

Opisao je kako ga je poznanik Siniša Glodović zaustavio na biciklu na cesti i uperio pušku u njega te mu zapovjedio da siđe. Poručio mu je da se javi njegovom ujaku, nakon čega je kombijem prebačen u Dalj na ispitivanje. Doveli su ga, kaže, u Dom kulture, gdje su ga pitali o HDZ-u, broju hrvatskih vojnika i slično. Nakon toga su ga bacili u ćeliju u kojoj je bilo šestero ljudi, a Antunović ih je sve prepoznao. Opisao je da su zarobljenici premlaćivani i korišteni kao radna snaga. U noći bi dolazili stražari i birali koga će mučiti. 

Opisao je i kako su ga odveli u prostoriju, gdje su ga mučili tako da su ga udarali palicom po golim stopalima. Antunović se prisjetio kako je noge stavio na stolicu, kako su mu zapovjedili, te bi ga palicom dvadesetak puta izudarali svom snagom po stopalima. Morao je prati WC-e golim rukama. 

Na jednom od ispitivanja je bio prisutan i Željko Ražnjatović Arkan, koji ga je pitao prepoznaje li ga. Kad je Antunović rekao kako ne zna tko je pa ga je Arkan udario i predstavio se kao vođa 'Delija' i vođa pobunjenih Srba.

Antunović je u zatvoru proveo 14 dana i 15 noći. Sve se to odigravalo u listopadu 1991. Prisjeća se kako su ga tjerali da pjeva Ustani bane i jugoslavensku himnu. Budući da je imao tetovažu HDZ-a na ruci rekli su mu da je odstrani ili će izgubiti ruku pa si je sam čikovima palio kožu. 

Tužiteljica ga je pitala je li ikad imao susret s takozvanim Vojvodom, a Antunović je potvrdno odgovorio. Rekao je kako je došao jedno jutro i naredio njemu i još dvojici zarobljenika da se počnu šamarati i da udare jedan drugog onoliko puta koliko imaju godina. Nakon toga ga je, kaže, udarao i sam Vojvoda. Zatim mu je rekao da ga nitko neće dirati dok je on tamo i ponudio mu cigaretu.

Na slikama prepoznao Arkana i Stričevića

Nakon kratke pauze tužiteljstvo je zatražilo prikazivanje fotografija pukovnika Milorada Stričevića. Antunović ga je prepoznao, kao i Arkana i Stričevića na idućoj fotografiji. U kratkom videu koji je prikazan svjedok je prepoznao Arkana, Hadžića i Stričevića.

Antunović je ispričao kako su ga na Božić 1991. godine odveli Arkanovi ljudi. Doveli su ga u kamp za obuku i lisicama vezali za ženu koju su udarali palicom jer je slavila katolički Božić. Nakon toga odveli su ga u sobu za ispitivanje u kojoj ga je ispitivao Stričević koji mu je onda ponudio cigaretu i rekao da može ići kući.

Na Uskrs 1992. godine džip s Arkanovim vojnikom stigao je pred kuću njegove tete i ujaka. Vojnik im je poručio da se spakiraju i da ih šalju u Osijek. Sjetio se da su dva busa išla u pravcu Osijeka, a zaustavili su se pred selom Nemetin. Do njega su morali pješke. Kada su stigli već je bio mrak, a čekali su ih hrvatski vojnici koji su im pružili pomoć i dali lijekove, te ih vozilima Hitne pomoći uputili prema Osijeku. 

Tjedan dana nije izlazio iz kuće zbog straha

Odvjetnik obrane je Antunovića ispitivao o detaljima privođenja u listopadu 1991. godine. Odgovorio mu je da je možda pobrkao vrijeme oko prvog privođenja, ali da dobro zna što se dogodilo tada. 

Sud je zatim uzeo pauzu od pola sata nakon koje je odvjetnik obrane počeo s čitanjem podataka iz jednog dokumenta, ali je čitanje bilo zatvoreno zbog sigurnosti jednog od navedenih u dokumentu. 

Odvjetniku je Anunović rekao da ne zna ništa o tome da je Tomislav Merčep u srpnju 1991. godine na skupu HDZ-a rekao kako je dobio direktivu da unutar stranke napravi vojnu jedinicu.  Opisao je i događaje s kraja srpnja 1991. godine. Naime, tada je granatiran i uništen Vodovod u Erdut, a Antunović se sjeća da su u to vrijeme u Erdut stigli i pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde, ali nije bio siguran što su radili, osim što su se kroz selo kretali s puškama. 

Krajem srpnja zbog eksplozija su se on i teta skrili ispod kreveta. Iako tada nije mogao odrediti odakle stiže eksplozija, dan iza rekli su mu da je dolazila iz Srbije. Jutro nakon eksplozije obišao je Vodovod s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom kako bi vidjeli što se dogodilo i ima li mu pomoći. 

Antunović je rekao da je sve bilo srušeno, te puno paljevine i krvi koja je bila i na madracima na kojima su spavali hrvatski vojnici. 

Prvi dan kolovoza s tetom je krenuo na autobus. Htjeli su ići u vinograd, ali policija ih je zaustavila i vratila kući uz objašnjenje da je napadnuta policijska postaja u Dalju. Taj isti dan čuo je i da su u Erdut stigli tenkovi. Iako nije osobno vidio njihov dolazak, kasnije se uvjerio da su došli. 

Prisjetio se kako je puno ljudi otišlo prema Aljmašu odakle su brodovima bježali u Osijek. On od straha nije izlazio iz kuće tjedan dana, a kada je napokon izašao odlučio je potražiti brata i njegovu obitelj, međutim oni su također otišli prema Osijeku. 

'U Erdutu je počinjeno etničko čišćenje'

Erdut je jedno od mjesta u kojima je, kako je u jučerašnjem uvodnom govoru ustvrdio tužitelj Douglas Stringer, počinjeno etničko čišćenje. 

Tužitelj je najavio kako će tijekom postupka dokazati da je Hadžićev cilj bio odvojiti dio hrvatskog teritorija radi stvaranja etnički čiste srpske države, procesa u kojemu su počinjeni zločini protiv čovječnosti. ICTY Hadžića tereti po 14 točaka optužnice za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, progone, istrebljenje, ubojstvo, zatvaranje, mučenje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva na Ovčari, u Veleprometu, Erdutu, Dalju i Borovu Selu, te u srbijanskim logorima Stajićevo i Begejci, u Zrenjaninu, Šidu i Sremskoj Mitrovici. 

Hadžić se tereti i za deportacije i prisilno premještanje stanovništva te za bezobzirno razaranje naselja i pljačku imovine nesrpskih civila u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Lovasu i drugim mjestima u istočnoj Slavoniji. Svi  zločini su zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. 

Od podizanja prve optužnice Hadžić je bio u bijegu, a nakon što je u srpnju 2011. uhićen na Fruškoj gori, prebačen je na Haški sud. Pred hrvatskim sudovima ovaj nekadašnji skladištar iz Pačetina, sela nedaleko od Vukovara, osuđen je u odsutnosti na ukupno 20 godina zatvora. Hadžić je inače posljednji od 162 optuženika kojima se sudi pred tim ICTY-jem.