Država treba sufinancirati prvu nekretninu za stanovanje, čija vrijednost po m2 nije veća od 1.250 EURa. Krediti za takve stanove moraju biti kunski sa fiksnom kamatom. Zbog čega je to bitno? 1. Gradnja na prestižnim lokacijama, koja nepotrebno povećava cijenu nekretnine, nije za socijalnu mjeru stambenog zbrinjavanja, već za tržište. 2. Izvoditelji će dobro promisliti i kalkulirati da cijena kvadrata ne prijeđe kunsku protuvrijednost od1.250 EUR, jer za skuplje stanove po kvadratu neće biti poticaja, a time niti kredita. 3. Država ne bi smjela ulaziti u nikakve poticajne aranžmane, za kredite čija kunska protuvrijednost prelazi 1250 EUR po m2 i koji nisu s fiksnom kamatom, kako bi onemogućili rizike za korisnika i državu. 4. Tim mjerama držva potiče velike igrače u stanogradnji da moderniziraju procese gradnje, kako bi kvaliteta gradnje bila veća i tržišno konkurentnija. 5. Izvoditelji koji sudjeluju u državno poticanoj stanogradnji moraju prodavatelju dati naplativu garanciju na izvedene radove u trajanju 5 godina, a prodavatelj to prenosi na kupca. Tek na taj način poticaji imaju smisla.