Stručnjakinja o posvajanju djece iz Konga: 'Brojni nisu svjesni fenomena tzv. pranja djece...'

Slučaj uhićenih Hrvata u Zambiji otvorio je brojna pitanja vezana za posvajanje djece, osobito iz Demokratske Republike Kongo.

Cijelu situaciju za HRT je komentirala Branka Rešetar s pravnog fakulteta u Osijeku. Kaže da vjeruje kako su uhićeni Hrvati vjerovali institucijama i da su krenuli putem kojim su posvojena i druge djeca koja su iz Konga došla u Hrvatsku.

- Meni logika govori da su građani koji su se uputili već utabanim stazama posvojiti djecu iz DR Konga zapravo vjerovali u svoju državu Republiku Hrvatsku koja je u prethodnih 10 godina donijela 130 odluka kojima je priznala odluke kojima se posvajaju djeca iz Konga. Djeca su posvojena, dovedena u Hrvatsku, tu žive već desetak godina ili nešto manje. Prema tome, meni logika govori da su oni vjerovali u institucije i sv ono što se događalo prethodnih deset godina i zapravo su išli istim putem po djecu u Kongo - rekla je Rešetar.

NOVINAR EKSKLUZIVNO ZA 24SATA Djecu iz DR Konga otimali i prodavali u Belgiju: 'Rekli su roditeljima da ih šalju u kamp'

- Kad su u pitanju sirotišta u Kongu i tim nerazvijenim zemljama, posebno onima koje nisu potpisnice Haške konvencije, moramo razumjeti fenomen tzv. pranja djece koje se događalo od 2006. naovamo. Vjerojatno se događalo i ranije ali se na globalnoj razini problematiziralo od tada u Gvatemali, nekim afričkim državama, u Kini, u Južnoj Koreji, odnosno problematiziralo se posvajanje iz tih zemalja. Sirotište je samo jedan korak u svim onim fazama koje treba proći u tzv. fenomenu pranja djece. Dakle prvi korak u toj jako ružnoj, kriminalnoj priči je da se djeca ili kupe od roditelja ili da se roditelji prevare, prisilno daju pristanak da djeca idu u nekakve institucije gdje će imati prehranu, školovanje ili da će biti odvedeni u zapadne bogatije zemlje gdje će također biti školovani, gdje će živjeti, pa čak do te mjere da će roditelji kasnije za njima doći u Europu ili SAD. To je prvi korak. Drugi korak je falsificiranje dokumenata djece. Treći korak je brisanje svih podataka o njihovom porijeklu. Zadnji korak je smještanje djece u sirotišta. Kada je dijete u sirotištu pretpostavlja se da nema roditelje. Tada zapravo nastupa posvojenje u čijoj pozadini je kriminal i prodaja djece, eksploatacija djece čega, to moram naglasiti, niti su svjesna djeca, a vrlo često niti ljudi koje dolaze iz zapadnih zemalja posvojiti tu djecu - objasnila je Rešetar.

KATASTROFALNI UVJETI U ZAMBIJI Prljavština i žohari: Ovo su slike strave i užasa afričkog zatvora u kojem drže osmero Hrvata

Vrhovni je sud u postupcima priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka o međudržavnom posvojenju, a u kojima se ne primjenjuje Haška konvencija o zaštiti djece - kao što je slučaj s Demokratskom Republikom Kongo - izdao preporuku o provjeri autentičnosti primljenih dokumenata. No, ta preporuka nije obvezujuća.

- To je slabo ali predsjednik Vrhovnoga suda ne može ništa drugo napraviti, ali to je slabo i na tone se ne može ostati. Naime, ono što bih ja napravila jeste da se poštuje preporuka vodiča za tumačenje i primjenu Haške konvencije u kojoj izričito piše da i one države koje nisu potpisnice Haške konvencije kada se radi o posvojenju djece iz tih država moraju se poštivati minimalni standardi. I ne samo minimalni nego još stroži standardi, jer ako namećete standarde jednoj Njemačkoj, Italiji i Belgiji tada države koje nisu potpisnice Haške konvencije moraju imati još snažniji nadzor nad tim. Postoji preporuka i zabrana posvajanja djece iz tih država upravo stoga što je poznat taj fenomen kriminalnih radnji koje se događaju u pozadini međudržavnih posvojenja iz država koje nisu potpisnice Haške konvencije - smatra Rešetar.