Stručnjak Zavoda za svemirske tehnologije otkriva koliko je 5G siguran i što nam sve on donosi

Svijet je tek 'zagrebao' u 5G i ono što nam on donosi, a to je daleko više od bržeg surfanja. Toliko da se smatra kako smo na pragu nove industrijske revolucije. No kao i kod svake revolucije prisutan je i strah, često neopravdan, a ove godine svemu tome je 'pomogla' i pandemija korona virusa pa smo dobili i cijeli niz suludih teorija zavjere vezanih uz bazne postaje i 5G tehnologiju. Iako brojne studije, među kojima je i ona Australske agencije za zaštitu od zračenja i nekoliko sveučilišta, nisu potvrdile uzročno posljedične veze između 5G tehnologija i štetnih posljedica na zdravlje.

O studijama i zračenju 5G baznih postaja te o prednostima nove tehnologije razgovarali smo s prof. dr. sc. Davorom Bonefačićem sa Zavoda za komunikacijske i svemirske tehnologije FER-a

Kakvo zračenje koristi 5G i je li ono išta opasnije od dosadašnjeg. Je li uopće 5G zračenje opasno i zašto se bojimo njega, a ne kućnog routera?

Tehnologija 5G nije ništa opasnija od postojećih bežičnih komunikacijskih tehnologija, pa nam prema tome ne trebaju neke nove i posebne mjere zaštite ili opreza. Frekvencije koje rabi sustav 5G su vrlo bliske ili jednake frekvencijama koje su rabili dosadašnji sustavi. Čak i milimetarske frekvencije, koje predstavljaju poseban izvor straha, su već dugi niz godina u uporabi u profesionalnim, vojnim i istraživačkim sustavima. Kao i za sve ostale bežične komunikacijske uređaje, vrijedi da razinu izloženosti određuje gustoća zračene snage. Gustoća zračene snage opada s kvadratom udaljenosti od izvora. Dakle, udaljenost smanjuje izloženost.

Medicinska istraživanja kažu da, ako se poštuju propisane granice izloženosti neionizirajućem elektromagnetskom zračenju, štetnih učinaka neće biti. Granice izloženosti određene su na osnovi dosadašnjih znanstvenih istraživanja koja time nisu stala, već se nastavljaju kako bi se potvrdile ili opovrgnule nove hipoteze o eventualnim štetnim učincima. Shodno tim rezultatima i granice izloženosti mogu se izmijeniti.

Strah od zračenja baznih postaja može se opisati sintagmom "ne u mojem dvorištu". Kod sustava 5G bazne će postaje moći zamijeniti naše routere i pristupne točke za Wi-Fi. Jedina je razlika što router u svoj dnevni boravak postavljamo mi sami, a baznu postaju postavlja operater, dakle netko stran. Pri tome se posve zanemaruje činjenica da je gustoća snage elektromagnetskog polja koja proizvodi router ili mobitel pokraj našeg tijela višestruko veća od one koje proizvodi bazna postaja koju vidimo s prozora.

Koja je, znanstveno potvrđena, najveća šteta zračenja mobitela i koji je problem sa studijama štetnosti elektromagnetskog zračenja na organizam?

Visokofrekvencijska elektromagnetska polja na kojima se osnivaju mobilni komunikacijski sustavi nisu nešto novo i samo po sebi loše za čovjeka. Čovjek je od svoga postanka izložen elektromagnetskom zračenju. To je zračenje prirodnih izvora (npr. zračenje Sunca ili kozmičko zračenje). Svako tijelo koje se nalazi na temperaturi višoj od apsolutne nule (0 kelvina; -273,15 stupnjeva Celzijevih stupnjeva) zrači elektromagnetsku energiju. Elektromagnetski spektar je beskonačan, a čovjek svojim osjetilima može osjetiti tek jedan njegov mali dio, npr. vidljivu svjetlost ili toplinu. Čovjekov se organizam tijekom evolucije uglavnom prilagodio razinama prirodnih izvora zračenja. Većina se štetnog elektromagnetskog zračenja koje dolazi iz svemira (uključujući i ono od Sunca) apsorbira u atmosferi, u ozonskom omotaču.

Razvojem tehnike i tehnologije i čovjek je počeo proizvoditi elektromagnetske valove. Od trenutaka kad su Hertz, Tesla i Marconi izradili svoje izume nalazimo se izloženi i tom dodatnom zračenju. Takvo se zračenje pridodaje prirodnom i možemo ga smatrati svojevrsnim zagađenjem. U svijesti prosječnog čovjeka elektromagnetsko se zračenje povezuje s radiokomunikacijskim sustavima. Spomen riječi 'zračenje' najčešće izaziva i negativne asocijacije, kao da je zračenje uvijek štetno. Kod elektromagnetskih valova razlikujemo ionizirajuće i neionizirajuće zračenje. Energijski kvanti ionizirajućeg zračenja imaju dovoljnu energiju za ionizaciju molekula u ljudskom organizmu. Ta je energija dovoljna za oštećenje stanica i nasljednih informacija sadržanih u kromosomima. Takvo zračenje su npr. gama-zrake koje nastaju pri raspadu atoma i pri nuklearnoj eksploziji ili rendgenske zrake (poznate i kao X-zrake) koje se rabe npr. u medicinskoj dijagnostici. Naravno, nije sve elektromagnetsko zračenje tako opasno. Na frekvencijama koje koristimo u osobnim komunikacijskim uređajima (mobitel) energijski su kvanti više od milijun puta manji od onih kod ionizirajućeg zračenja, pa ne mogu izazvati oštećenja stanica. Takvo se zračenje zato naziva neionizirajućim.

Kod neionizirajućeg zračenja, na frekvencijama na kojima rade uređaji pokretnih komunikacija, jedini je dokazani učinak zagrijavanje tkiva. Međutim, propisi o zaštiti od elektromagnetskih polja utvrdili su vrlo stroge granice i takvo zagrijavanje pri normalnoj uporabi mobilnih uređaja ne možemo osjetiti. Temeljna ograničenja u području frekvencija pokretnih komunikacija za profesionalnu izloženost utvrđena su kao razine apsorbirane snage koje su 10 puta manje od onih kod kojih temperatura tkiva poraste za 1 Celzijev stupanj tijekom izlaganja od 30 minuta. Za pučanstvo ta je razina još pet puta manja, tj. 50 puta manja od spomenute snage koja izaziva porast temperature tkiva za 1 Celzijev stupanj.

S porastom frekvencije elektromagnetskog vala dubina prodiranja u ljudski organizam sve je manja, tako da je ustvari najizloženiji organ koža, a npr. mozak je već na frekvencijama pokretnih komunikacija vrlo malo izložen. Ta je činjenica posebno bitna za tehnologiju 5G, koja će u daljnjim fazama razvoja rabiti frekvencije od više desetaka gigaherca (npr. 27 GHz, 38 GHz). Iz reakcija u javnosti razvidno je da se te visoke frekvencije smatraju posebnom ugrozom, međutim njihov utjecaj na tijelo, pa time i djelovanje na tkiva i unutarnje organe bit će minimalno baš zbog vrlo male dubine prodiranja.

Izloženost elektromagnetskim poljima opisujemo gustoćom zračene snage. Gustoća zračene snage opada s kvadratom udaljenosti od izvora, dakle ako udaljenost od tijela povećamo s 1 cm na 1 m, smanjili smo našu izloženost za 10.000 puta. Zbog udaljenosti gustoće snage zbog rada baznih postaja su više stotina ili tisuća puta manje od onih koje stvaraju naši mobilni uređaji.

Napravljeno je mnogo studija o mogućem utjecaju visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja na ljudski organizam. Sažetke većine studija moguće je naći na internetu. Znanstveni pristup zahtijeva da se objavljeni rezultat može ponoviti u nekom drugom, neovisnom laboratoriju ili jednakom istraživanju provedenom u drugoj ustanovi. Tek tada se rezultat može smatrati znanstvenim dokazom i npr. osnovom za izmjenu granica izloženosti elektromagnetskom polju. Podrobnom analizom cijelog teksta studije može se naći da već i sami autori ističu moguće nedostatke vlastitog istraživanja koji su mogli utjecati na objavljeni rezultat. Ako postoje, korisno je pregledati i stručne recenzije te reakcije i komentare znanstvene javnosti na objavljene rezultate. Na žalost, u javnosti se zaključci obično donose samo na osnovi sažetka, ili samo jedne rečenice iz sažetka, osobito ako takva tvrdnja potvrđuje vlastita preduvjerenja.

Zašto će za 5G trebati više baznih stanica i je li tu veći rizik ako se živi blizu njih?

Bilo koji sustav mobilnih komunikacija osniva se na nizu baznih postaja. Za ispravan rad mreže pokretnih komunikacija izuzetno je važno gdje se postavljaju bazne postaje. Svaka bazna postaja svojim signalom pokriva određeno geografsko područje i omogućuje povezivanje s mobilnim korisnicima koji se nalaze na tome području. Planiranje mreže i lokacija baznih postaja složen je zadatak koji zahtijeva visokoobrazovane stručnjake i profesionalne programske alate.

Namjena je baznih postaja omogućiti povezivanje svakog pojedinog mobilnog telefona ili računala u bežičnu komunikacijsku mrežu kojom se zatim prenose podaci između krajnjih korisnika. Stoga bazne postaje moraju biti tamo gdje su korisnici mobilnih mreža. Što je veća gustoća korisnika, to mora biti i više baznih postaja kako bi se ostvario potrebni kapacitet mreže i kako bi svi korisnici uvijek mogli ostvariti kvalitetnu i brzu vezu. Svaka bazna postaja ima neki najveći kapacitet prijenosa podataka. To znači da ako u jednom trenutku broj korisnika na geografskom području koje bazna postaja pokriva postane prevelik, neki od korisnika neće moći rabiti mobilnu mrežu, odnosno neće moći telefonirati, slati poruke, pregledavati mrežne stranice i sl. Domet je signala bazne postaje do nekoliko stotina metara, a u naseljenim mjestima, među zgradama je i manji. Stoga nije moguće postići kvalitetno pokrivanje urbanih područja signalom baznih postaja koje bi se nalazile izvan naseljenih mjesta.

Kada će se u sustavu 5G rabiti i visoke, tzv. milimetarske frekvencije, trebat će veći broj baznih postaja, jer je domet tih elektromagnetskih valova mnogo manji. Međutim, kako se propisane granice izloženosti neionizirajućem elektromagnetskom zračenju moraju poštovati, štetnih učinaka neće biti. 

Koje su glavne prednosti 5G-a, osim većih brzina? Zašto je toliko važan prelazak na tu novu generaciju komunikacije?

Dosadašnji sustavi mobilnih komunikacija služili su za komunikaciju čovjeka s čovjekom i razmjenu informacija među ljudima. To je i dalje zadržano u sustavu 5G. Novost je što će sustav 5G omogućiti komunikaciju čovjeka sa strojem i strojeva međusobno. Uz uporabu umjetne inteligencije to će omogućiti veliku automatizaciju u industriji i svakodnevnom životu, od daljinskog nadzora zdravlja te pomoći starijim i nemoćnim osobama, povezivanja bežičnih mreža osjetila za npr. nadzor zagađenja, optimiranje gradskog prometa, nadzor agrotehničkih sustava i stanja usjeva, zaštitu od požara, do autonomnih vozila. Tehnologija 5G bit će osnova za razvoj gospodarstva i novih rješenja koja će poboljšati kvalitetu života. Sustav 5G omogućit će povezivanje raznih bežičnih tehnologija u jednu mrežu. Plan je da npr. Wi-Fi bude zamijenjen mrežom 5G. Osim javne usluge, 5G će omogućiti stvaranje vlastitih, privatnih mreža unutra industrijskih pogona i velikih tvrtki. Prilagodljivost sustava omogućit će mnogo djelotvorniju uporabu frekvencijskog spektra i bolju energetsku učinkovitost, čime će doprinijeti boljem korisničkom iskustvu i očuvanju okoliša.

Kako odgovoriti na zahtjeve i pozive na stopiranje 5G-a dok se ne utvrdi da je potpuno siguran?

S obzirom na to da za postojeće bežične komunikacijske tehnologije u ovom trenutku nema znanstveno potvrđenih dokaza o mogućoj štetnosti za ljudsko zdravlje ako se poštuju ograničenja o najvišim dopuštenim vrijednostima izloženosti za pojedinu frekvenciju i za ukupnu izloženost po svim frekvencijama, nema razloga za zaustavljanje uvođenja tehnologije 5G sve dok se poštuju odgovarajuće razine izloženosti.

Kako tehnologija 5G predviđa uvođenje novih frekvencijskih pojasa za mobilne komunikacije, osobito je važno poštovati granične razine za ukupnu izloženost po svim frekvencijama, što je i do sada bila obveza po pozitivnim zakonskim propisima.

Moguće sumnje u povećanu izloženost elektromagnetskim poljima koje proizlaze iz šire uporabe sustava MIMO s više antena na mobilnom uređaju i na baznoj postaji te iz zakretanja snopa bazne postaje prema korisniku mogu se uzeti u obzir pri proračunu primjenom prikladnog modeliranja i uzimanjem u obzir tzv. najgoreg slučaja. Verifikacija modela izloženosti provodi se mjerenjima, a da bi se mjerenja mogla provesti, potrebni su uvjeti što bliži stvarnima, tj. operativna mreža sustava 5G s dovoljnim brojem baznih postaja i korisnika. Dakle, i u ovome slučaju moratorij ne bi pridonio rješenju pitanja zbog kojih bi bio uveden.

Za uvođenje bilo koje nove tehnologije potrebni su vrijeme, ulaganje financijskih sredstava i stručno osposobljeni djelatnici. Eventualna odgoda ili zabrana uvođenje tehnologije 5G sigurno bi izazvala tehnološko zaostajanje, izostala bi financijska ulaganja u infrastrukturu i znanje, a stručno osposobljeni djelatnici bi ili stagnirali ili otišli u druge države kojima je takvo znanje potrebno. Odlazak stručnjaka samo bi povećao daljnje tehnološko zaostajanje i iz takve bi spirale bilo teško izaći.