Stjenice su problem s kojim ćemo živjeti neko vrijeme. Kada završe u medijima, to je zato što su ljudi ponovno počeli obraćati pozornost na njih, rekla je stručnjakinja za štetočine Dini Miller
NIJE TOLIKO DRAMATIČNO
Stručnjaci tvrde da ipak nema epidemije stjenica: Za širenje panike su krivi influenseri?
Stjenice su navodno bile po cijelom Parizu tijekom Tjedna mode, od metroa do luksuznih restorana. Dok su ljubitelji mode išli kući (i s obzirom na to da se Pariz priprema za domaćinstvo Olimpijskih igara sljedećeg ljeta) ljudi su se pitali zašto se to odjednom dogodilo? I idemo li prema novim epidemijama diljem svijeta?
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:04
Situacija je posljedica pojavljivanja stjenica od prije više od deset godina - posebice u New Yorku - kada su štetočine dospjele na naslovnice jer su se pojavljivale u hotelima, stambenim naseljima, kinima, podzemnim željeznicama itd.
- Opet se osjećamo kao 2010. u SAD-u - kaže Richard Cooper, stručnjak za kontrolu štetočina u R. Cooper Consultingu.
Iako je pariški tjedan mode podignuo medijsku prašinu oko toga, Cooper nije uvjeren da se radi o ponovnom porastu.
S time se slažu i drugi stručnjaci.
- To je uzbudilo medije, ali iskreno govoreći, te se populacije ne razvijaju preko noći. Ovo samo opet privlači pozornost. I tvrdim da su ove stjenice tu već neko vrijeme - komentirala je Dini Miller, profesorica i stručnjakinja za urbano upravljanje štetočinama na Virginia Techu.
Stjenice su štetočine koje se uglavnom hrane ljudima; njihov omiljeni obrok je naša krv i okupljaju se na mjestima gdje im je što lakše doći do hrane. Osobito se vole skloniti bilo gdje blizu mjesta gdje ljudi spavaju, poput madraca, namještaja i podnih ploča. Stjenice žive s ljudima tisućljećima i iako je njihov broj tijekom tog vremena rastao i opadao, nikada nisu uistinu nestale.
Dakle, što je nedavnu situacija u Parizu učinilo velikom viješću? Prema Cooperu i Milleru, u nekim slučajevima zaraze stjenicama mogle su se smanjiti tijekom pandemije COVID-a. Tijekom pandemije mnogi su ljudi bili u karanteni ili su prakticirali socijalno distanciranje.
- Mislim da je pandemija stvarno smanjila širenje stjenica - kaže Cooper. Čak je i prenošenje insekata između stanova unutar jedne zgrade bilo malo vjerojatno, kaže on, jer se ljudi nisu družili sa svojim susjedima.
Uz ponovno otvaranje svijeta u proteklih nekoliko godina, situacija u Parizu je logična.
- Pretpostavljao sam da će proći otprilike dvije do tri godine odmaka od kada ponovno počnemo putovati - naglasio je.
Stjenice se možda nisu puno širile tijekom pandemije, ali i dalje ih je bilo posvuda.
Iako štetočine mogu utjecati na bilo koga u čitavom socio-ekonomskom spektru, najgore zaraze često pogađaju ljude koji žive u siromaštvu, kao i starije osobe ili osobe s invaliditetom.
To su skupine ljudi koje su nastavile patiti od zaraza unatoč pandemiji, primjećuju i Cooper i Miller. Skupo je liječiti zarazu stjenicama - i općenito održavati visokokvalitetnu kontrolu štetočina, što može uključivati redovitu primjenu kemikalija i drugih proizvoda, zajedno s inspekcijama. Riješiti se nametnika također je fizički zahtjevno: nakon što imate zarazu, trebate oprati sve rublje i posteljinu na visokoj temperaturi, pregledati i tretirati namještaj i još mnogo toga.
- Recimo da će srednja klasa i ona visoka platiti koliko god je potrebno da se riješe stjenica u svom domu. A ako ne putuju i njihova djeca ne spavaju kod drugih ljudi, onda će situacija biti bolja - naglasila je Miller. Ali očit je porast među starijima i osobama s invaliditetom.
Sada kada ljudi koji si to mogu priuštiti više putuju - kao što su Tjedan mode i Olimpijske igre - hoće li doći do novog porasta?
- Mislim da nikada nećemo vidjeti ono što smo vidjeli u prvom krugu izbijanja - kaže Cooper, govoreći o epidemijama 2010-ih. On tvrdi da sada ima previše ljudi koji su svjesni stjenica.
U tom ranijem slučaju, dodaje, postojalo je razdoblje od skoro 10 godina tijekom kojih ljudi nisu bili previše svjesni, što je stjenicama dalo priliku da se prilično neobuzdano šire.
Cooper naglašava da su šanse da putnici iz Pariza doista izazovu epidemiju negdje drugdje vrlo male. Vjerojatnost da određeni hotel ima stjenice u sebi prilično je velika, kaže on, ali brojke su sveukupno niske.
Šanse da su kukci konkretno u vašoj sobi još su manje, kao i šanse da ćete ih donijeti dovoljno kući da imate zarazu. Da bi se to dogodilo, morali biste kući dovesti i zrelog mužjaka i ženku ili ženku koja je slučajno bila skotna, naglasili su stručnjaci.
Da bi se izbjegla čak i ta mala mogućnost, postoje relativno jednostavni koraci koje svatko može poduzeti kako bi izbjegao najezdu stjenica. Prije svega, zapamtite da su kukci i njihova jaja vidljivi ljudskom oku. Kad god uđete u hotelsku sobu, bacite pogled duž šavova madraca i rubova uzglavlja.
Klasični znakovi su izmet stjenica koji izgleda kao male crne mrlje; jaja, koja izgledaju poput minijaturnih zrna riže; i prave stjenice, koje su veličine leće i tamnocrvenkasto smeđe. Ako vidite znakove insekata, odmah napustite tu prostoriju.
Prilikom odlaska iz hotela, bez obzira jeste li uočili stjenice ili ne, provjerite svoju prtljagu i odjeću. Miller predlaže korištenje ljepljivog valjka za dlačice. Kad pređete time preko odjeće, zalijepit će se sve što je na tekstilu, pa i te male životinje.
Kod kuće operite svu odjeću koja može izdržati na visokoj temperaturi i sušite je na visokoj temperaturi oko 20 minuta. Ostale tkanine jednostavno pažljivo pregledajte. Prtljaga se također može kuhati na pari ili dezinficirati.
I ne obraćajte pozornost na hype.
- Shvatite da su stjenice problem s kojim ćemo živjeti neko vrijeme. Kada završe u medijima, to je zato što su ljudi ponovno počeli obraćati pozornost na njih - zaključila je Miller za Scientific American.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
