Svaki dan vec stotinu godina, tvorci filmova prisiljavaju ljude da promijene zivot iz mirmog i zadovoljnog, u nemiran i nasilan. Filmovi u kojima ima previse strasti, vulgarnosti, drame i ludila, sto vise, to vise dobi nagrada. Kad tako odrastamo, s nasiljem u umu, pitanje je vremena kad covjek prihvati to kao dio i svoga zivota. I prije holivudskih krvavih i zavodljivih hipnotizirajucih prica, bilo je ponekih strastvenih zlocina, ali toliko rijetko da se npr. O ubojstvu supruge jer mu nije dala gledati njegovu emisiju, pricalo tjednima kao o cudu u bivsoj Jugi. Sa tiskovinama se taj pritisak vrsi svakodnevno, prisiljava se obicnog covjeka.da prihvati kako je to sada svuda olo nas i u nama. Tko radi taj pritisak? Kome.pase da se ne osjecamo kao.dio drustva nego svi misle da zive u nekom svom mikro svijetu gdje sami pisu pravila po kojima zive? Kome pase da smo svi stranci jedni drugima, ne osjecajuci.odgovornost za nikoga i nista vise? Gledamo svakoga kao neprijatelja, kao na nepotrebnoga viska, sve nam je postalo tesko i svi su nam za nesto krivi? Ni pokojnica niti ubojica ne zasluzuju nase postovanje? Zapitajte se, jeste li uistinu upali u crnu rupu bezosjecajnosti i nehumanosti ili ste privremeno zavedeni? Sucut obitelji stradale zene, i nadam se da ce covjek, uz kaznu, okrenuti list promjene srca i kajanja.