Ivo Sanader je bio vješti diplomat, obračunao se s desnicom i maknuo od nje, drugi mandat je osvojio glasovima ne samo HDZ-u sklona biračkog tijela, unutar stranke više nije imao oporbu...
Stranka i država u rukama su Andreja Plenkovića: Apsolutna vlast redovno kvari, ili...
Zvuči poznato? Andrej Plenković je upravo na vrlo sličan način osvojio drugi mandat. To u posljednjem izbornom sustavu nije uspio nitko osim spomenutog Sanadera. A onda su u drugome mandatu procvjetali korupcija, klijentelizam, a tome se nije nitko mogao snažno suprotstaviti jer je Sanader držao sve konce u svojim rukama. DORH je šutio, Sanader je gušio i kritičke medije, njegova struktura je imala utjecaj na pravosuđe.
POGLEDAJTE VIDEO: Hoće li Plenković otići na tamnu stranu?
Pokretanje videa...
I znamo kako je to završilo. Plenković voli odluke donositi sam i da je njegova zadnja. Ima dozu bahatosti. Sam je priznao da je tvrdoglav, a jednom je oporbi poručio: “Ja mogu što hoću”. Iako nije mogao kao sad. Imao je brojne kočnice u okruženju, od unutarstranačke žestoke oporbe pa do Vlade koja je zavisila od šareno složenih stranaka. Sad toga nema. Ipak, brojni HDZ-ovci s kojima smo pričali vjeruju da se to neće dogoditi.
- Ta opasnost realno postoji. On je u potpunosti ovladao strankom, a s ovim rezultatom i državom. Ali ipak postoje neke razlike od Sanadera - kaže politički analitičar Jerko Trogrlić.
Nije Sanader jedini. Viktor Orban u Mađarskoj u političku je karijeru krenuo kao liberal. Sa sve više moći i sve više ovlasti počeo je prekrajati ustav, gušiti neovisnost medija i pravosuđa, a EU mu dijeli packe i zbog raširene korupcije i sukoba interesa.
- Ova količina moći dobra je u krizi, kad će trebati donositi odluke brzo i sprečavati posljedice, ali s tim se treba znati nositi i velik je izazov ostati s obje noge na zemlji. Plenković mora uza se imati i ljude kojima će vjerovati, ali koji će mu govoriti i loše stvari. To je vrlo teško. Na prijestolju si sam, a najgore je kad se okružiš ljudima koji će potvrditi da je vani noć ako ti tako kažeš - objašnjava Trogrlić.
Pogledajte video: Kako je HDZ slavio 2015., a kako 2020.
Pokretanje videa...
Plenković je zaista slomio oporbu unutar stranke prvo s Istanbulskom konvencijom, a zatim i na unutarstranačkim izborima, gdje ne samo da je premoćno, s 80 posto, pobijedio Miru Kovača nego je u vrh stranke izabrano sve četvero njegovih potpredsjednika, pa se krug onih koje poštuje a mogli bi mu proturječiti smanjio. Ostali su Davor Božinović, Gordan Jandroković, eventualno nova zvijezda u usponu Krunoslav Katičić, pričaju nam u stranci. Jerko Trogrlić vidi i neke ključne razlike u odnosu na Ivu Sanadera.
Među njima je i to da je Sanaderova obitelj iz koje je potekao bila prilično skromna, on je skromno živio prije nego što ga je politika lansirala na poziciju moći i da raspolaže milijunima. Plenković je iz dobrostojeće građanske obitelji, obrazovao se za diplomata i političara, on nema taj strah za egzistenciju i potrebu za zgrtanjem novca.
Plenković prezire populizam
Plenković je imao životnu pripremu za ovu funkciju, Sanader to nije imao. Nitko u ove četiri godine nije predbacio Plenkoviću da se osobno okoristio od vlasti i da je on osobno korumpiran. Kod njega je sporno da on korupciju uopće ne percipira i kad je ima u njegovim redovima jer kao da misli, budući da je izvan sustava njegove vrijednosti, da je i nema - kaže Trogrlić.
Još jedno obilježje onih koji su skloni autokratskom načinu vladanja i podređivanju cijele države sebi jest to da oni u svojim govorima igraju na emocije više nego na racionalnost, skloni su davanju nerealnih obećanja. Plenković je tijekom ove četiri godine silno predbacivao Živom zidu, ali i nekim drugima u oporbi, populizam.
- Kod Plenkovića zasad nedostaje upravo te emocije u javnom izričaju. On definitivno nije populist i u svojim nastupima pokazuje prijezir prema takvim opcijama - kaže Trogrlić.
Kočnica za prelazak na tamnu stranu je i Plenkovićeva posvećenost Europskoj uniji. Koliko god te birokratizirane procedure i izričaj često zvučali dosadno, Plenković čvrsto stoji na europskim vrijednostima. A one ne uključuju autokraciju nego uključivost, demokratičnost i pozitivan odnos prema bilo kojim manjinama. Ono što kao negativne osobine neki ističu je da stalno ima dojam da ga mediji ne razumiju i da ga previše napadaju. A to je opasno ako krene s pozicije ovakve moći u obračun. Tu je i taština, koja je izražena kod premijera, kao i to da se smatra često superiornim u odnosu na ostale.
- Nekad ostavlja takav dojam, ali mi koji ga bolje poznajemo znamo da mu se to može reći, da je spreman prihvatiti grešku. Ne vjerujem da će ga ovaj uspjeh na izborima preokrenuti jer je izuzetno razborit čovjek i shvaća da bi to bilo štetno - kaže nam jedan od sugovornika iz premijerove blizine.
Drugi ističe da se Plenković voli okružiti ljudima i ministrima koji se o svemu konzultiraju s njim. A da on donosi odluku na kraju. Sve to usporava odlučivanje.
Ima mana, ali nije gramziv
- Ipak, pokazao je nakon EU izbora i sastavljanja lista isključivo po svom izboru da mora uvažavati i druga mišljenja. Zato je u ove liste uključio i one koji su poraženi i koji su mu bili oporba. Ima on mana, ali sam uvjeren da neće postati novi Sanader. On nije financijski gramziv, a ni oporbe se u stranci nije riješio na isti način. Sanader je sasjekao sve neistomišljenike, a Plenković je čekao da sami otpadnu ili da ne budu izabrani - kaže taj drugi sugovornik. Treći čak smatra i da će stabilna vlast imati suprotan učinak: Plenković će pokazati svoje spontanije, ljudsko lice.