Strah mještana na migrantskoj ruti: 'Dolaze noću i traže punjač, pitaju jesu li u Hrvatskoj...'

Strah se uvukao u ono malo stanovnika što je ostalo na tromeđi Bosne, Dalmacije i Hercegovine, gdje su sela Vinica Mala i Vinica Velika. Graniče se ta sela sa selima u Hrvatskoj, Aržanom i Studencima. Do prije nekoliko mjeseci prelazili bi jedni drugima u samo nekoliko minuta preko malograničnih prijelaza, ali od ožujka moraju okolo s automobilima kružiti do međudržavnih prijelaz Prisika ili Kamensko kako bi došli u Aržano ili Cistu i Studence. 

- Eno, vidiš tamo onaj malogranični prijelaz Vinica Mala. Uredili ga i sad zatvorili, a da je taj prijelaz bio otvoren, ne bi našeg Marijana oteli migranti - dočekuju nas u Vinici Velikoj stanovnici koji nisu voljni fotografirati se, ma ni ime reći da im u novinama iziđe.

Jesu zato za razgovor, kažu došla im voda do grla, nitko ih ne razumije, a još manje vjeruje u njihove priče, a oni, oni svako malo pronalaze ostatke migrantskih pohoda u ove krajeve. Ima li migranata, pitamo.

- Mi ih nismo vidjeli, a i da jesmo, neće oni ništa. Pitaju čašu vode, punjač za napuniti mobitel i stalno ponavljaju ‘Kroejšen’ - uz smiješak će radnici koji napominju kako su iz Tomislavgrada. Pitoreskna sela uz polje i pokoji seljanin koji nam prepričava priču od prije neki dan. 

- Je, oteli su našeg Marijana. Ma ne bi on lagao, ozbiljan je čovjek. Ima i onih koji mu se rugaju, kažu, laže Marijan. Ma što bi čovjek lagao, sve mu ruke izgrebane od draće i granja dok ih je vodio okolnim stranputicama do granice sa susjednom RH - govore nam Viničani. Vijugava cesta vodi nas dalje. 

GRADONAČELNIK BIHAĆA 'Situacija nikad nije bila gora, migranata je sve više, nekoliko tisuća ljudi nam je na ulicama...'

Napušteni zaseoci, reklo bi se “ni pasa ni mačke”, a kamoli ljudi. Šiške, Babići zaseoci su koje tek brdo dijeli od susjedne Hrvatske. Dida Marijana u selu nema. Otišao čovjek obitelji u Split. I jutros ga tražila policija, ispituju ga. Dosadilo čovjeku, kažu njegovi sumještani. Korona je migrante malo zaustavila, ali ljetom su rute proradile. 

- Na onom docu smo im šatore našli. Vidite ove šume okolo, tko bi ih pronašao u ovoj divljini. Puta se klone, a šuma i noć su im najbolji saveznik. Ne bi oni znali snaći se u ovim bespućima da nemaju i saveznika među domaćim stanovništvom koji dobro poznaju ove krajeve i koji za veliki novac odrađuju ture - govore nam tri muškarca. 

- Strah nas je i za sebe i za svoje obitelji. Rasvjete po selima nemamo, vrata noću zaključavamo, škure zatvaramo. Njima je noć najbolji saveznik, a policija prođe ovuda u autu i to ti je sve. Migranti prijeđu na hrvatsku stranu, hrvatska policija ih uhvati, s njima u kombi i ponovno u BiH. Oni jadni lutaju i čekaju priliku. Od sto puta jedan će upaliti i uspjet će im - pričaju Viničani. 

Saznajemo da ih pojedinci dovedu do Buškog blata pod izlikom kako je to more. Oni vjerujući da su u Hrvatskoj debelo plaćaju, a još su u BiH. 

- Tako ti je bilo i s našim Marijanom. Vraćao se od kćeri s ručka. Ona živi u susjednoj Hrvatskoj - pokazuju nam rukom naši sugovornici. 

TUMARAJU OVIM KRAJEVIMA Put smrti sad ide kroz Hrvatsku: Korona neće spriječiti da kolone migranata budu sve veće

- Samo nas granica dijeli, a kako su ovaj malogranični prijelaz zatvorili, Marijan se uputio makadamskim putem, popriko. Vraćao se iz Podjarma na Aržanu u Babiće u Vinicu. To vam je svega sedamsto metara udaljeno jedno od drugog. Tu su ga zaskočila dvojica, jedan je imao i pištolj. Pokazali su na karti odredište i tražili Marijana da ih odvede jer tu su ih čekali ostali migranti. Probijao se Marijan cijelo poslijepodne s njima. Ispričao nam je da ga nisu maltretirali ni fizički napadali. Imao je novčanik koji mu nisu dirali, ni mobitel. Ma njima vam je jedino cilj domoći se granice s Hrvatskom - nastavljaju svoju priču Viničani. 

Prepričavaju i druge priče, da su nalazili šatore i odbačene stvari. U praznim kućama viđali bi svjetlo. U njihovim skoro napuštenim selima, osjeti se, uvukao se strah.