Svu ludost ove korona travestije koju nam politika režira već skoro godinu dana možemo plastično pokazati ako njenu radnju ubacimo u televizjsku dramsku seriju "Život na sjeveru", koja se nekad prikazivala i kod nas. Osnovni zaplet serije vrti se oko neurotičnog njujorškog liječnika koji zbog vezanosti ugovorom o financiranju studija mora nakon školovanja odraditi 4 godine medicinske prakse u Cicelyju, maloj naseobini(800 stanovnika) u planinskoj zabiti na Aljasci. Jedan od likova u toj seriji je i Mike Monroe. On je odvjetnik koji pati od svih mogućih alergija. Zbog toga se zatvorio u hermetičnu kuću. Iz nje gotovo nikad ne izlazi kako bi izbjegao "zaraze". Što bi Vili, Capak i njihovi stručnjaci napravili da su vlast u Cicelyju? Oni bi izglasali komplicirane i skupe mjere kako bi kontrolirali, regulirali, pratili, testirali, progonili i kažnjavali 799 mještana Cicelyja. A sve pod krinkom da tako štite Mikea. Ludo zar ne? A sve što moraju napraviti je prilično jednostavno. Ako se Mike ne bi zaštitio sam, oni bi mu ili osigurali zaštitu u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili bi ga pustiti na miru da samostalno određuje svoje zdravstvene rizike i slobodno se kreće među ljudima. Zato je ovo što nam vlasti rade ludost. Umjesto da zaštite manje od 0,01 posto onih za koje je korona opasna, ili im dopuste samostalno upravljanje zdravstvenim rizicima, oni već skoro godinu dana svojim mjerama zlostavljaju 99,9 posto puka. Dokad?