Živimo u doba kada eto čitamo o preosjetljivosti onih koji su empatični, to samo znači da imaju dušu, sposobnost ljubavi i suosjećanja za ljude i ostala bića, suprotnost tome su sociopati, njih viđamo u politici na svakom koraku i u biznisu, vidimo po njihovom primjeru kuda to vodi i na šta ispada, nije teško odabrati stranu. Neko ako je empata odmah ga se želi proglasit slabićem, nesposobnim da se nosi sa svojim emocijama, no recite, što je teže, priznat i izrazit svoje emocije, prostrijet ih pred nekim ili ih jednostavno ignorirat i šutit, što je hrabrije od toga, ko je dakle jači, empat ili kukavica? Dali je veća snaga priznat svoje slabosti ili na životne događaje ili voljenu osobu ili ti treba više snage ignorirat to? Nisu li emocije dio našeg bića, "alat" koji nas vodi pravom stazom u životu, ljubav se rađa u srcu a ono uvijek ZNA, sociopatija se rađa u glavi, ona samo smišlja devijacije, iz nje sva zla proizlaze dok je srce sposobno samo za ljubav!