Što ste vi mijenjali? Stres danas liječimo promjenom u interijeru
S dolaskom pandemije koja nam je promijenila život u protekloj godini, sve više ljudi okrenulo se tzv. sindromu gniježđenja, odnosno stres liječe uređivanjem svojih domova što im daje osjećaj kontrole i opušta ih
Bio mi je 97. dan rada od kuće kad smo napokon pukli. Radeći rame uz rame na jedinom stolu u kući (isti stol za kojim jedemo, koji se koristi za kuhanje i kao opće odlagalište), moj partner i ja odlučili smo da je vrijeme da kupimo radni stol. Odlučili smo se za jednostavnu drvenu varijantu od 80 x 50 cm iz trgovine u našoj ulici. No unatoč tome što smo platili dodatnih 300 kuna za isporuku na naša vrata, stići će tek oko Božića - priča je to jednog britanskog para koju ovih dana doživljavaju mnogi.
POGLEDAJTE VIDEO: Lucija Gorički preuredila dom
Pokretanje videa...
01:16
Zaboravite cjepiva i maske za lice, namještaj - posebno stolovi i sofe - postali su 'vruća roba'. Trgovac sofama DFS izvijestio je da je prodaja tijekom proteklih šest tjedana bila za 100 milijuna funti veća od očekivane, čime su dionice te tvrtke porasle za 13 posto, piše The Independent.
Velika potražnja za sofama povećala je vrijeme čekanja sa prosječno četiri do šest tjedana na 11-12. I to nije usamljen slučaj - takva situacija čekanja namještaja događa se diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, što se objašnjava povećanjem narudžbi te otežanim prijevozom robe usred trgovinskih smetnji uslijed pandemije.
- Roba za dom postala je sve važnija i traženija jer nikad prije ljudi nisu toliko vremena provodili kod kuće - kaže direktor tvrtke Dunelm, Nick Wilkinson.
I doista, on ne griješi - gniježđenje i uređivanje doma postalo je ljudima toliko važno da se čini kako im život ovisi o tome.
Kad smo zatvoreni - uređujemo domove
Osim prodaje namještaja, drastično je porasla i prodaja raznog kućanskog pribora, boja za zidove, tkanina, dodataka interijeru, tepiha, jastuka i brojnih drugih predmeta, ali i gledanost emisija o dizajnu interijera kao i broj videa 'uradi sam' kućanskih projekata.
Georgia Shepherd (25), iz Surreyja, dva je puta obojila svoju spavaću sobu tijekom karantene. Prvi put je bila pogrešna nijansa, a već planira preurediti kupaonicu tijekom bilo kojeg drugog mogućeg zaključavanja.
- I dalje mislim da moram učiniti više. Želim se osjećati što ugodnije, pogotovo kad se zima približi - kaže Shepherd i dodaje da joj je obnova dala nešto o čemu treba razmišljati, osim koronavirusa.
Njen stav slijede i mnogi drugi. Početkom epidemije mogli smo primijetiti nagomilavanje rola WC papira, no kako su tjedni prolazili ljudi su ubrzo shvatili da im je bolje provoditi vrijeme 'na ljestvama', uređujući nešto, nego u kupaonici, a 44 posto ljudi prvi put se upustilo u 'uradi sam' poslove.
Ne samo da se preuređivanju daje osjećaj hitnosti kad cijeli dan provodite kod kuće, već je i 'uradi sam' posao prilagođen virusu (ne trebate nikoga vidjeti ili napustiti kuću); osjećamo se produktivno kad je velik dio života ograničen, konstruktivno koristimo vrijeme ako smo postali tehnološki višak i osjećamo da je to razumno financijsko ulaganje kad nam je oduzet drugi luksuz (putovanja, vjenčanja, zabave). A da ne spominjemo upad Zoom kamera u naše privatne prostore, što nas čini nas svjesnima njihovih mana.
Psihološki je lako vidjeti motivaciju koja stoji iza želje za nadzorom neposrednog prostora u vremenu masovne zbrke i neizvjesnosti. Sada kada su se naša svakodnevna okruženja smanjila s cijelog grada na nekoliko četvornih metara, činimo sve što možemo kako bismo zadržali privid normalnosti. Dom više nije samo dio našeg svijeta, već često i cijeli svijet.
- Često se govori da u doba recesije ljudi s raspoloživim prihodima radije ulažu u poboljšanja kuće - kaže Deborah Sugg Ryan, profesorica povijesti dizajna na Sveučilištu u Portsmouthu
Izgled doma i stanje duha
Profesorica Ryan kaže da ljudi kupuju novi namještaj ili potpuno preuređuju stari, jer nesigurnost vremena u kojem žive tjera ljude da 'slijede svoje maštarije o životu na mjestima iz snova' dok nas strahovi zbog pandemije povlače u domove kao utočište.
- Ideja doma jednako je stanje duha koliko i stvarnost cigle i žbuke - kaže ona.
Karen Haller, stručnjakinja za psihologiju boja i dizajna, i autorica knjige 'Mala knjiga o bojama', slaže se i ističe kako ljudi pokušavaju ostvariti kontrolu na ovaj način.
- Vjerojatno podsvjesno, ali želimo da nas domovi podržavaju na pozitivan način, da se osjećamo sigurno, mirno, sretno, u miru, što god to moglo biti. Također ne dobivamo emocionalni poticaj koji smo dobili od vanjskog svijeta, pa to sada tražimo u svojim domovima. Vidjela sam porast broja ljudi koji u svoje domove unose više boja. Oni repliciraju emocionalnu energiju koju traže kroz odabir boja - dodaje ona.
