Što mu je dječak kriv? Školska torba ostavljena je na Kajzerici

Jajasta, nakrivljena slova strše iz krcate školske torbe odložene u djedovoj pečenjari. Ubijeni desetogodišnjak ju je vjerojatno zaboravio na klupi na povratku iz škole. Više se neće vratiti po nju.

Pokretanje videa...

01:44

specijal svjedok masakra na kajzerici

Tu, u sklepanoj potleušici uz kuću strave u kojoj je Igor Nađ pobio šestero ljudi, tu je svoje prijatelje uveseljavao Paša. Dragomir Tojagić, djed, otac i muž izmasakrirane obitelji, vodio je improviziranu pečenjaru u Cimermanovoj ulici.

Improvizirana pečenjara

- Bili su slabijeg imovinskog stanja pa je znao tako zavrtjeti janje ili odojka ljudima na kvartu. Ma ne bi vam Paša mrava zgazio. Evo jučer je bio ovdje, pili smo kavu kao svaki dan. Šaljivdžija, veseljak, samo takav čovjek - govore nam dvojica sredovječnih muškaraca u obližnjem kafiću.

Potvrđuju riječi njegovog bivšeg suborca iz postrojbe. I on nam se kune da je Paša bio duša od čovjeka. Nesretan život i ružne obiteljske okolnosti mu nisu dopustile mirnu starost.

Unutra, u njegovoj pečenjari na koju je objesio znak “Gostiona Tiha dolina”, još se osjeća miris zapečenog ulja.

SKONČAO U BREZOVICI Majka hladnokrvnog ubojice: 'Strašno je to što se dogodilo'

Roštilj i lanac koji je pokretao motor ražnja prekriveni su debelim slojem pepela i masti. Pod, zastrt crvenim tepihom, pun je mrvica i grančica. Osjeća se vlaga koja probija kroz slojeve knaufa kojim je straćara obložena. Mutna, prljava stakla zastrta čipkastim zavjesama zaklanjaju pogled neželjenim posjetiteljima s ceste.

Mačke se ližu izvaljene na nakrivljenom krovu. Nered je oko Tojagićeve pečenjare. Razbacane staklenke, hrpe najlonskih vrećica, noževi, plastične stolice otrgnutih nogu, komadi drvenih vrata, nečija odjeća, kante od boje prekrcane pivskim bocama, drvene gajbe, letve, limene ploče, grane za potpalu, metri i metri mokrog kartona...

Unutra, uz maleni, četvrtasti stol prislonjene su pohabane stolice.

MASAKR U ZAGREBU Otac najmlađe žrtve: 'Ubio mi je sina, vraćam se u Hrvatsku'

Tu je netko odložio i kupaonski ormarić s ogledalima. Boce svih oblika i veličina su raštrkane preko cijele prostorije. Izblijedjeli kalendar prikucan u drvo djelomično je zaklonjen modrom, radnom košuljom i zamašćenim hlačama. Tu je i ta nesretna školska torba, puna knjiga i bilježnica ispunjenih nezgrapnim, dječjim rukopisom 10-godišnjaka.

'Nikad nije radio probleme'

- Došao je taj dan isto kao i što svakog jutra što dođe. Sjeo je, naručio travaricu, kratko se zadržao i otišao. Bio je pristojan, drag, nije nikada stvarao probleme. Nije bio kao ostali koji su znali doći - kaže nam potresena konobarica u kvartovskom kafiću. 
Mlada djevojka iza šanka, s podočnjacima oko očiju, prepričava nam kako su navečer, oko deset sati, cijeli kvart okružili specijalci. Preplašila se, nije znala treba li se sakriti, zaključati kafić ili pobjeći odatle.

O ZLOČINU NA KAJZERICI Ustavni sudac: 'Ništa od toga nije slučajno. Sustavno je...'

Društvo Tojagićevih susjeda za stolom priča o njemu. Nitko se ne smije. Prosijedi muškarac suznih očiju kaže kako Pašu poznaje još od 1980. Čuli su, kažu, svakakve priče o njegovim kćerima i društvu u kojemu su bile, ali ne žele ići u detalje. Ne žele ništa govoriti ni o Igoru Nađu, ubojici koji je na kraju, okružen policijom, sebi presudio hicem u desnu sljepoočicu.